Page 23 - Vila Velebita br 10

Basic HTML Version

24
čednost visibaba
plahost riba
i krene u susret
svom prapočetku.
Na putu do Bogdanice
domahne Krčmaru
otpjeva srebrnu kantilenu
vječno usnulim Smiljančnima.
Pohita dalje
od Bogdanića
šapuće s vrbama
udvara rakitama
rve sa ševarom
mačuje s ljiljanima
hvata u kolo s dječacima
i smije se smije -
brzacima.
Dogodilo se
da se razlije
po livadama i snovima . . .
Sada ga velike rijeke sanjaju.
Ovdje svaki kamen priča
dugu povijest trajanja
vrijeme davnašnje
postaje blisko
opipljivo.
Ovdje je prostor pripitomljen
po mjeri đačkih koraka
pogledi izoštreni
za prodor u svijet
u zagonetno.
Ovdje su mnoge lekcije svladane
bezbroj ideja rođeno
znoj proliven
za buduće dane
bezbrižne.
Ovdje glasovi imaju
srebrnu boju mladosti
čistoću gorskih izvora
i čudesnu moć obnavljanja.
Ovdje je Tesla snovao
svoj pohod velebni
do dalekih obala
gdje dan će vječno
trajati.
Ovdje pred starom gimnazijom
iznova postajem đak.
PRED STAROM
GIMNAZIJOM U GOSPIĆU
tko je mogao reći djetetu da jednom,
vjekovi će znati za njegovu slavu!
Tek patnički smiješak na usnama majke . . .
trijumf očev, što se muško dijete rodi!
Obično rođenje, koje nije slično
nimalo na bajke.
Malo se ovdje što događa
tek ponekad vjetrovi zakonače
prošeću godišnja doba . . .
S jeseni i s proljeća
munje se poigraju na Krčmaru
oglasi i zaboravljena jeka
muke grmljavine
podsjeti djecu
na toplinu
roditeljskog okrilja.
Zimi vijavice luduju
ljeti sunce zastane
kao da se prisjeća
kolijevke, dječaka
i nekih zlatnih darova . . .
Ovdje je sve u znaku sjećanja
da je davno, davno
jedan čudesni dječak
u prvu sliku svijeta
u njeno središte
ucrtao brežuljak
(Bogdanić se zove)
što stoji sada pred nama
kao sama vječnost spokojan
Maleni izvod
skupi sve boje neba
šarenilo livada
prozirnost đurđica
«Polet» časopis za književnost, kulturu i
školska pitanja, Gimnazija «N. Tesle» u
Gospiću, 1953.
Krčmar je strmo brdo koje se uzdiže izad
smiljanske crkve posvećene Gospi od
Karmela (Karmena). Slavi se 16. srpnja.
Bogdanić, brežuljak iznad Tesline kuće.
BOGDANIĆ
VAGANAC
Vaganac je potočić, koji teče ispred Tesline
rodne kuće. Utječe u Bogdanicu.
OBIČNO ROĐENJE
Nasmiješila se umorna majka,
a otac je klimnuo glavom
nad veličinom sreće,
nad porodičnom slavom.
U sutone plave više biti neće
sirotinjska kuća bez radosti smiješka,
što u tuzi tješi, u krutosti mekša.
Na rukama majke micalo se biće
i svjetlosti vedroj otvaralo oči
da se k visu digne, ko nemirno ptiče,
da u život patnje i poleta kroči.
Gdje proroci bjehu il' vračari znani,
da proreknu svjetlost i veliku slavu
djetetu, što diže tek malenu glavu,
da ugleda sunce i radosti pije
i da sluša kako u grudima srce
maleno mu bije!
Tko je mogo reći Tesli da je Tesla,
aureol da će resiti mu glavu,
Grga Rupčić
Tesla i Smiljan u pjesmi
Grga Rupčić, profesor hrvatskoga jezika
brojnim naraštajima mladih Ličana u
gospićkoj Gimnaziji, član Društva
hrvatskih književnika, rođen je 3.
siječnja 1932. u malom selu Rastoka,
nedaleko od Smiljana, podno velebitskih
obronaka. Lički zavičaj, a u njemu
osobito Smiljan i Gospić te sama Teslina
ljudska veličina, njegova su književna
fascinacija otkad je počeo pisati poeziju.
Osobito su vrijedne njegove pjesme
posvećene tragedijama Domovinskog
rata u kojima je ovjekovječio gospićke
mladiće, a svoje učenike, koji su pali u
obrani Gospića i Hrvatske. Ovdje
objavljujemo nekoliko njegovih pjesama
inspiriranih motivima i mjestima Teslina
djetinjstva, odnosno Smiljana i Gospića,
kojima je Grga Rupčić podigao pjesnički
spomenik Tesli, svakako najneposredniji
i najiskreniji od svih koji su Tesli
namijenili svoja umjetnička pregnuća.