Page 3 - Vila Velebita br 10

Basic HTML Version

djetinjstva i mladosti katolici i pravoslav-
ni živjeli su u miru i zajedništvu, bez pra-
ve svijesti o etničkim razlikama, koju će
donijeti tek jačanje nacionalizma, a po-
sebno velikosrpske ideje, od druge polo-
vice 19. stoljeća nadalje i poistovjećiva-
nje pravoslavlja sa srpskom narodnošću.
Neki Teslini prijatelji i biografi ističu nje-
govu religioznost, no također bez veze s
etničkom pripadnošću. Na Teslu je dakle
utjecala samo duhovna strana religije, on
je ponajprije bio istinski humanist i paci-
fist, bez nacionalne i vjerske zagriže-
nosti.
Velikosrpska agresija na Hrvatsku, radi
prisvajanja hrvatskih teritorija Srbiji,
mnipulirala je i s Teslom i štetila održava-
nju uspomene na Teslu u Lici. JNAje gra-
natama zapalila i uništila dio spomen-
područja u Smiljanu, a oko Tesline kuće
raspršili su se i ubojiti «zvončići». Grad
Gospić mjesecima je granatiran iz «kra-
jine», osobito iz «Teslingrada», kako su
pobunjenici preimenovali Lički Osik. U
ratnom metežu nastradali su pravoslavna
crkva i Teslin spomenik u Gospiću, no
Teslina rodna kuća u Smiljanu i grobovi
njegovih roditelja u Gospiću ostali su ne-
taknuti, mada je srpska propaganda tvrdi-
la suprotno. Ove godine Gospić ponovo
postavlja spomenik Tesli, a hrvatska Vla-
da odvojila je za uređenje Teslina spo-
men-područja više novca nego ijedna
vdo sada. Sve to govori da se s Teslinom
nacionalnošću i vjerom otvoreno ili pri-
kriveno manipuliralo, premda za to nema
nikakve podloge u njegovoj osobi i ži-
votu.
Rasprava o Teslinoj pripadnosti zapravo
je besmislena jer je on baština čovječan-
stva. Prirodno je da se njime ponose nje-
gov zavičaj i domovina te mjesta, zemlje
i ustanove u kojima je živio i stvarao, a i
one koje su iz poštovanja prema njemu
uzele njegovo ime. U današnje vrijeme
promidžbene borbe za identitet zemalja,
naroda i proizvođača na globalnoj svjet-
skoj sceni Tesla može biti iznimno jak i
dojmljiv znak hrvatskoga identiteta, ali i
prepoznatljivosti Like, Gospića i Smilja-
na. To je, uostalom, bio i do sada, iako ne
u onolikoj mjeri koliko to omogućuje
snaga njegova imena i ugleda u svijetu.
srednjoškolsku naobrazbu (Smiljan,
Gospić, Karlovac), u njoj su živjeli i po-
kopani njegovi roditelji i druga rodbina,
nju je, kao odrastao čovjek, posjećivao
nekoliko puta. Konačno, i sam je Hrvat-
sku nazivao svojom domovinom (brzo-
javMačeku: «ponosim se svojim srpskim
rodom i svojom hrvatskom domovi-
nom», u zagrebačkom poglavarstvu: «ro-
đeni sam sin ove zemlje»), a i pisao je
(svakako i govorio) hrvatskim jezikom
svoga vremena. To ne umanjuje činjenica
da je Tesla formalno bio državljanin sa-
mo Austro-Ugarske i SAD-a. Njegov za-
vičaj oduvijek je bio sastavni dio Hrvat-
ske, što je potvrđeno i osamostaljenjem
Hrvatske 1991. Također, i Hrvatska je
uvijek smatrala Teslu svojim sinom, što
potvrđuje odnos njezinih institucija pre-
ma njemu za života i prema njegovoj us-
pomeni nakon smrti.
Srbija se također ponosi Teslom kao pri-
padnikom srpskog naroda. U Beogradu
je Muzej Nikole Tesle, u kojemu je goto-
vo sva Teslina osobna ostavština, doduše,
ne po želji samoga Tesle (takva njegova
želja nije nigdje zabilježena), nego zbog
odluka njegovih rođaka (nećak Sava Ko-
sanović) i jugoslavenske politike koja je
tu ostavštinu usmjerila u Beograd. U srp-
skim nacionalističkim krugovima trajno
je nastojanje za prisvajanje Tesle samo
Srbima i Srbiji, premda on nikada u tome
smislu nije bio isključiv.
U Sjedinjenim Državama ovo pitanje ne
postoji. Kao njihov državljanin, Tesla je
bio Amerikanac, a bilo čija etnička pri-
padnost i podrijetlo tamo ionako ne znače
mnogo na nacionalnoj razini.
U svojatanju Tesle važnu ulogu zapravo
ima okolnost što su njegovi roditelji bili
pravoslavne vjere te što mu je otac, a i ne-
ki rođaci, bio pravoslavni svećenik (pa-
roh) u Smiljanu i Gospiću. To znači da je
Tesla odgojen u pravoslavnom duhu i
kulturi i da je usvajao te vrijednosti. No,
nije zabilježeno da su Teslini roditelji
pravoslavlje nužno povezivali sa srp-
stvom ili da su se odvajali od katolika u
svom okruženju (u Smiljanu i Gospiću
žive jedni i drugi). To ne spominje nigdje
ni sam Tesla. Štoviše, u vrijeme Teslina
N
ikola Tesla, po svojim univer-
zalnim zaslugama za čovječan-
stvo, može biti vrlo snažan znak
(brand) u identitetu Hrvatske. Međutim,
to još uvijek nije tako pa je, u povodu
proslave 150. obljetnice njegova rođenja,
potrebno potaknuti to pitanje i upitati se
što je tome uzrok.
Uzrok svakako nisu Tesline izumiteljske
i znanstvene zasluge, oko kojih u znanos-
ti više nema sporova, štoviše naknadno
su u svijetu ispravljene neke nepravde što
su ih Tesli nanijeli suvremenici . No, nad
njegovim imenom kao da stalno stoji
pitanje kome on zapravo pripada, odnos-
no tko ima pravo ponositi se njime kao
svojim velikanom - Hrvatska, u kojoj je
rođen i odrastao, Srbija kao matična zem-
lja srpskog naroda kojemu je pripadao, ili
Sjedinjene Države u kojima je stvorio
svoja djela i stekao svjetsko ime. Imaju li
uopće smisla te dvojbe i zadrške prema
Tesli?
Teslina domovina je Hrvatska po svim
obilježjima zavičajnosti i domovinske
pripadnosti. U njoj je rođen, u selu Smi-
ljanu, u njoj je stekao osnovnoškolsku i
4
Piše:
dr. sc. Ante Bežen,
glavni urednik
Tesla i hrvatski identitet
Tesla je iznimno jak i dojmljiv znak hrvatskoga identiteta, ali i
prepoznatljivosti Like, Gospića i Smiljana.
Uvodnik