Page 53 - Vila Velebita br 10

Basic HTML Version

54
Po tom autoru, Tesla je obećao sljedeće
godine ponovo doći, a u međuvremenu
da će svoje izume objavljivati najprije na
srpskom jeziku s kojeg će se kasnije pre-
voditi na ostale jezike.
Ovaj opis kasnije su citirali mnogi autori
u svojim knjigama, a neki njegovi dijelo-
vi, osobito Teslin govor studentima, pri-
kazan je i uTVseriji oTesli.
Na taj članak u "Srbobranu" reagirala je
Teslina sestra Marica u mjesecu studeno-
me pismom u kojem mu dirljivo piše da
taj članak zna napamet.
Jedan drugi čovjek je još 1952. godine
tvrdio da je bio svjedok Teslina posjeta
Beogradu 1892. Bio je to Vladislav Sa-
vić. Njegova sjećanja su sasvim drukčija
od izvješća "Šumadinca":
"...On je između ostalog izrično rekao, da
je uveren da u našem narodu ima i danas
veliki broj obdarenihmladića, koji bi mo-
gli po svojim prirodnim darovima dati i
veće stvari, nego što su njegovi pronalas-
ci ili pronalasci drugih velikih naučnika u
svetu, ali im je sve od Kosova do danas
stajala na putu siromaština i robovanje
pod tuđinom..."
Također sasvim drukčiju i nimalo pate-
tičnu priču o Teslinom boravku u Beo-
gradu ispričao je samTesla hrvatskom ki-
paru Ivanu Meštroviću s kojim se družio
u 20-im godinama 20. stoljeća u New
Yorku. Slavni kipar je Tesline riječi dugo
držao u sebi, a progovorio je tek 1960.,
samo dvije godine prije smrti, u svom
domu u američkom gradu South Bendu u
kojem je živio i radio do kraja života.
Tada su ga posjetili znameniti hrvatski
"Gospodo i braćo! Ne bih bio Srbin, i ne
bih srpski osećao, kad večerašnje veče ne
bi računao u najsretnije i najdragocenije
časove u životu.
“U svima tim trenucima i uspjeha i ne-
uspjeha vazda me je krijepila nada da će
moj rad biti od koristi za Srpstvo, za moj
mili narod, u kome sam rođen".
"Ako se te moje nade ispune, najslađa
misao biće mi tada da je to djelo jednoga
Srbina. Živelo Srpstvo!”
Autor, skriven iza pseudonima, zatim iz-
vješćuje da je Teslu primio kralj, koji je s
njim "razgovarao preko sat vremena".
Zapravo je umjesto 16-godišnjega kralja
vladalo namjesničko vijeće. Osobito ma-
štovito autor je ispričao da je kralj želio
Teslu odlikovati ordenom Sv. Save prvog
stepena, ali da to nije bilo moguće jer to
zabranjuju američki zakoni koji obvezu-
ju Teslu kao američkog državljana, te bi
izgubio državljanstvo kada bi primio ta-
kvo odlikovanje. Dvije godine kasnije
Tesla je u Americi ipak dobio orden sv.
Save, ali trećeg stupnja. Naravno, ameri-
čki zakoni nisu imali ništa protiv.
Zatim se opširno opisuje dirljiv susret
Tesle i pjesnika Zmaja Jovana Jovano-
vića koji mu je recitirao svoju prigodnu
pjesmu. Tu se sam izvjestitelj zapliće o
svoje misli. Najprije tvrdi da je Zmaj od
silnog uzbuđenja jedva dočitao pjesmu
do kraja, a odmah zatim da je u pola či-
tanja Tesla ustao, uhvatio Zmajevu ruku,
privukao je k sebi i obasipao poljupcima,
zbog čega je većina nazočnih zaplakala
od ganuća. Je li to učinio čovjek koji, gdje
god može, izbjegava rukovanje zbog pa-
tološkog straha odmikroba?
N
akon posjeta Zagrebu 24. svib-
nja 1892. Tesla je produžio za
Budimpeštu, grad uz kojeg su ga
vezale uspomene na prvi posao, kao i uja-
ka Pavla (Paju) kojega je osobito pošto-
vao. Iz Budimpešte je Tesla, vjerojatno 1.
lipnja 1892., stigao u Beograd. Taj nje-
gov posjet pun je tajnovitosti i kontradik-
cija. List "Srbobran" od 30. svibnja po
Julijanskom, odnosno 11. lipnja po Gre-
gorijanskom kalendaru, opisao je Teslin
boravak kićenim izvještajem, potpisanim
pseudonimom "Šumadinac", pod naslo-
vom“Naročit izvještaj”.
Za razliku od izvješća u zagrebačkom
“Obzoru”, koje dokumentarno prepriča-
va jedan konkretan i stručan razgovor o
elektrifikaciji Hrvatske za vrijeme Tesli-
na boravka u Zagrebu, ova «Srbobrano-
va» priča puna je neke “balkanske pa-
tetike”. Od samog početka opisuje se
ugođaj na beogradskom željezničkom
kolodvoru, koji je bio okićen “zelenilom,
zastavama i raznim srpskim grbovima”.
Autor spominje nazočnost uglednih lju-
di, obilje banketa, uzvika "Živio Tesla" te
srbovanja koje se pripisuje izumitelju.
Evo samo nekih primjera Teslinih navod-
nih izjava:
Tesla u Beogradu
Tesla je Beograd posjetio 1. lipnja 1892., nakon posjeta Zagrebu i Budimpešti. O tome su
zabilježeni oprečni izvještaji, pa je još jedna tajna o Tesli i to zašto mu se Beograd zamjerio,
kako u svojim sjećanjima na Teslu svjedoči Ivan Meštrović.
Znanstvene počasti
Tesli u Srbiji
Po navodima Teslina biografa Ćirila
Petešića, u Srbiji je Tesla dobio više
počasti, iako nije osobno pribivao.
Tako je 1896. postao dopisnim
članom Srpske akademije nauka
(iste godine u Zagrebu je postao
počasni član JAZU). Dana 15. lipnja
1926. postao je počasni doktor
Tehničkog fakulteta u Beogradu
(nešto prije proglašen je počasnim
doktorom Sveučilišta u Zagrebu), a
7. ožujka 1937. postao je počasnim
članom Akademije prirodnih nauka u
Beogradu. Objavljen je i podatak da
je 1936. proglašen redovitim članom
Srpske kraljevske akademije. (b)
Matica srpska odbila Tesline molbe za stipendiju
Više Teslinih biografa navodi da je Tesla za druge godine boravka na studiju u
Grazu (1876) uvjetno upisao studij i ostao bez prihoda za život. Dva puta je pi-
sao Matici srpskoj u Novi Sad moleći stipendiju (1876. i 1878.), ali je oba puta
odbijen. Odao se kavanskom životu, kartanju i piću te je na kraju napustio Graz i
našao se u Mariboru, kamo je po njega došao otac i odveo ga u Gospić. To je na
oca porazno djelovalo te je uskoro potom umro (17. travnja 1876.) (b)