Page 59 - Vila Velebita br 10

Basic HTML Version

60
dine. Rastoka i Smiljansko polje rasvjetu
će dobiti iz samodoprinosa tek 1973., od-
nosno 1974. Asfaltna cesta (6 km) spojila
je Smiljan i Gospić 1969.
Prepušten sam sebi, Smiljan sve je više
propadao. Oživio bi samo povremeno za-
hvaljujući nekoj Teslinoj ili partizanskoj
obljetnici, a onda opet šutnja.
Dvije svečanosti zbile su se u Smiljanu
1975. godine. U svibnju je povodom Da-
na mladosti i Titovog rođendana iz Smi-
ljana u Beograd krenula „štafeta mlados-
ti“. Druga, velika svečanost održana je
10. srpnja 1976. u povodu 120. obljetnice
rođenja Nikole Tesle, uz sudjelovanje Jo-
sipa Broza Tita, predsjednika Jugoslavije
i nazočnost oko 10.000 ljudi. Iako se 12.
srpnja slavi pravoslavni blagdan sv. Petra
i Pavla, kojima je posvećena pravoslavna
crkva i u kojoj je kršten Nikola Tesla a
njegov otac Milutin bio paroh, ateistički
režim i komunisti za vjerske svečanosti
nisumarili.
Za vrijeme hrvatskog domovinskog rata,
u kojem je Gospić bio okupiran i razaran
s tri strane, u Smiljanu su bile smještene
najvažnije institucije: krizni stožeri za
obranu Like i Gospića, logistika, uprav-
ne, komunalne i druge službe. Inventar
Teslinog muzeja bio je pohranjen na si-
gurno mjesto a o muzeju i crkvi skrbila je
Hrvatska vojska. Znajući za to, pobunje-
ničko topništvo gađalo je muzej, ali je po-
godilo samo staju, koja je izgorjela, dok
je požarom zahvaćeni ugao krova muzeja
brzo ugašen. Rasuti „zvončići“ donijeli
su dvije smrt i ranjavanje.
Iako bez većine starosjedilačkih obitelji,
Smiljan ipak ne umire. Postao je pred-
građe Gospića, s kojim ga povezuje niz
kuća, a dijelom je naseljen žiteljima iz
Pazarišta i zapadnijih podvelebitskih na-
selja.
Ana Tomljenović
Osim članova četničke organizacije, ubi-
jene su mnoge nedužne obitelji, a spasilo
se oko 100 ljudi. Zločin je počinjen i or-
ganiziran izvana, a izvana je bila i većina
izvršitelja. Rat je uvijek prilika da se
„poravnaju“ neki osobni računi, a toga je
bilo i u Smiljanu. Zločine su činili i parti-
zani tijekom rata i poslije njega, a na poli-
tičkim skupovima, čestim poratnih godi-
na, nametali su „govor mržnje“, nezamis-
liv u današnje vrijeme. Za njihove zloči-
ne nitko nije odgovarao.
Poslije drugog svjetskog rata ovdje se ži-
vjelo teško: ratne traume, izginuli, osku-
dica (hrane, odjeće, obuće), obvezne is-
poruke poljoprivrednih proizvoda, nije
bilo dodatnih zarada. Stoga su Hrvati od-
lazili iz Smiljana po svaku cijenu. Od
preživjelih Srba malo ih se vratilo u
Smiljan, bilo zbog proživljenih trauma ili
zbog toga što su se snašli u Gospiću ili
drugdje.
Smiljančani su oko 1950. odlučili sagra-
diti društveni dom, dovesti električnu
rasvjetu, a u zgradi bivše parohije urediti
Teslin spomen-muzej. Najprije, 1953. sa-
građen je Dom kulture „Nikola“ Tesla od
kamenja u ratu spaljenih zgrada.
U ratu, po noći, spaljene su parohija i crk-
va sv. Petra i Pavla, njihova obnova po-
čela je 1953. Nisu obnovljene ni do Tes-
linog rođendana 1956., iako je obnovu
vodio Državni odbor za proslavu 100-go-
dišnjice rođenja Nikole Tesle iz Beogra-
da. Prigodna svečanost je ipak održana
24. studenog 1956., a na obnovljenu kuću
postavljena je spomen-ploča i plaketa s
Teslinim likom, rad akademskog kipara
Grge Antunca. Međutim, u Smiljanu
električne struje još nije bilo! To je bila
velika sramota za rodno mjesto Nikole
Tesle. Tek 29. studenoga 1958. zasvijet-
lile su žarulje, i to zahvaljujući samodo-
prinosu. Istog dana u obnovljenoj Tesli-
noj rodnoj kući otvoren je Zavičajni mu-
zej, čija je obnova počela još 1953. go-
dugogodišnjeg smiljanskog kroničara,
načelnika Frane Šarića.
U takav, činilo se, miran život (česti od-
lasci u ratove dio su života krajišnika) u
drugoj polovini 19. st. uznemirenost je
sve više unosila politika (ban Khuen He-
dervary: Podijeli pa vladaj!). Otrov u ča-
šu nepovjerenja ulijevali su i neki lički
pravoslavni svećenici, poput Nikole
Krajnovića, prote iz Široke Kule, koji je u
Gospiću izdavao list „Narodno jedin-
stvo“.
U I. svjetskom ratu mnogi su lički Srbi
prebjegli na srpsku stranu, što su poslije
rata iskoristili srpski kralj Aleksandar
Karađorđević i velikosrbi, potpirujući u
Lici netrpeljivost, koja je postupno prela-
zila u teror i političke zločine nad Hrva-
tima. U takvu, zabačenu Liku s lošim
cestama, kralj Aleksandar dolazio je čak
tri puta.
Nakon ubojstva zastupnika HSS-a u beo-
gradskoj skupštini i smrti Stjepana Radi-
ća 1928. i niza političkih zločina nad Hr-
vatima, pa i ličkim, žestoko su reagirali
ugledni Ličani: Sava Kosanović, nećak
Nikole Tesle, i Srđan Budisavljević. Kas-
nije je te zločine osudio i Svetozar Pribi-
ćević, jedan od stvaratelja Jugoslavije.
Ipak su teror i ubojstva nastavljeni i zbog
toga će za nekoliko godina nastradati ti-
suće nevinih ljudi, Srba i Hrvata. Probu-
dit će se osvetnički atavizmi: oko za oko
zub za zub. S područja pravoslavne crk-
vene općine Smiljan, koja je uključivala
Bužim i Smiljansko polje, prema podat-
cima sa spomenika žrtvama, ustaše su
ubile 530 ljudi iz 126 obitelji. U samom
Smiljanu 1940. godine živjelo je oko
2.200 žitelja, od kojih 91% Hrvata i oko
9%Srba, odnosno, manje od 220 žitelja.
Obnovljena crkva Sv. Petra i Pavla i Smiljanu
Rodna kuća Nikole Tesle pod brdom Bogdanićen i parohijalna ctkva (prije II. svjetskog rata)