Page 67 - Vila Velebita br 10

Basic HTML Version

proučavanja i pučkog propovijedanja.
Potrebni su nam velikodušni muškarci i
žene koji će se u potpunosti posvetiti radu
za ljude u Kristovom duhu, kao izravni
glasnici njegove Crkve.
Posebnu brigu i dalje ćemo posvetiti žu-
pnim pastoralnim vijećima. Ove godine
odredit ćemo jedan dan kada će u svim
župama biti izbori za članove tih vijeća.
Potrebno je da se cijela Biskupija pokre-
ne taj dan i da razmišlja o toj tako važnoj
koncilskoj ustanovi. Zacijelo da vjernici
laici mnogo toga mogu činiti što sada
čine svećenici, a mnogo toga oni mogu
činiti i bolje nego svećenici. Važno je da
se Crkva u ispunjenju svoje zadaće u
svijetu okoristi i timbogatstvom.
U nekim župama (Gospić i Ogulin) uči-
njeno je već dosta za organizaciju kato-
ličkih društava. Na tome treba još mnogo
raditi.
Naša biskupija prostire se na području
gdje se još osjećaju posljedice rata. Tu je
dosta prognanika iz Bosne koji još nisu
riješili osnovne egzistencijalne potrebe.
Naš Karitas je veoma aktivan u ispiti-
vanju granica ljudske bijede i nemoći u
našim sredinama. Svjesni smo da ćemo
bolje odgovoriti zadacima koje Bog
stavlja pred nas ako suosjećamo s onima
najpotrebnijima.
Među posebno ugrožene vjernike mislim
da ulaze i branitelji. Kod njih nije prvotna
teškoća materijalne i financijske naravi
nego psihičke. Njima je potrebno nepres-
tano tumačiti da ništa od onoga što su
podnijeli za dobro drugih nije bezvrijed-
no, da ima smisla, pa makar okolina i ne
vrednovala njihove žrtve. Prvi pokušaji
nisu pokazali neke rezultate, ali ne bismo
smjeli posustati u traženju prikladnog
načina rada s njima.
Razgovarao: Ante Bežen
one ljude koji im nisu ništa zla učinili. K
nama je dolazio na hranu moj vršnjak
Vaso. Stanovao je s roditeljima kod susje-
da. Majka mi je uvijek govorila da smo
nas dva jednaki. Jednom smo se kao dje-
ca posvađali i Vaso nije taj dan došao na
ručak. Uvijek sam žalio što sam se išao
svađati s njime koji nije imao svoje kuće.
On je bio prava žrtva. A takvih je stradal-
nika bilo među srpskim stanovništvom
mnogo.
Ideja Crkve hrvatskih mučenika bit će
trajna inspiracija u vođenju i usmjerava-
nju vjernika cijele naše biskupije. Vred-
nujući žrtve ljudi iz naše vjerničke i na-
cionalne prošlosti, učimo se i mi danas
kako učiniti svoje današnje križeve koris-
nima za naše dobro i za dobro idućih ge-
neracija. Malo je propovijedi koje sam u
zadnje vrijeme održao, a da nisam bar
spomenuo ideju Crkve hrvatskihmučeni-
ka. Dakako da to činim i za vrijeme
svojih brojnih posjeta drugim vjerničkim
zajednicama u domovini i inozemstvu.
Početkomnaredne radne godine (u rujnu)
otvorit ćemo u cijeloj Riječkoj metropo-
liji pa, dakako, i u našoj biskupiji Godinu
duhovnih zvanja. Napravljen je plan za
cijelu godinu. Glavna svečanost bit će u
Senju, gdje je prije 200 godina osnovano,
kako je rečeno, bogoslovsko sjemenište i
visoko teološko učilište. Tema o duhov-
nim zvanjima bit će predmet studijskog
Pastoralna vijeća i
katolička društava mogu
mnogo pomoći
Što se poduzima u duhovnoj obnovi na
području Gospićko-senjske biskupije,
koji su u tome glavni problemi i ima li
vidnijih rezultata?
ke godine u Jasenovačkoj župnoj crkvi
misi za stradale u tom logoru. U knjizi
„Hrvatski mučenici za vjeru i dom“
(2006.) objavili smo i propovijed koju je
požeški biskup dr.Antun Škvorčević odr-
žao u Jasenovcu 2. travnja 2004. godine.
U slučaju mise na Golom otoku osobno
mi se čini da bi bilo primjerenije da nije
vijest puštena u medije. S druge strane
možda je to i bolje jer smo dobili priliku
da u medijski prostor unesemo neke
jasnoće koje će - bar onima dobronamjer-
nima - bolje objasniti odnos Crkve prema
progoniteljima i nevino stradalima, bez
obzira na političku, vjersku i nacionalnu
pripadnost, bilo progonitelja bilo njiho-
vih žrtava.
Želim ovdje dodati da smo spremni o
žrtvama razgovarati i s onima koji se ne
znajumoliti, ili se nemole na isti način.
Nitko od ljudi nije u stanju točno procije-
niti koliko je neka patnja zaslužena i
pravedna. Bilo gdje da je na hrvatskom
prostoru bilo nevine patnje, u prošlosti i
sadašnjosti, želimo da bude ugrađena u
projekt Crkve hrvatskih mučenika. U taj
prostor uključeni su i Jasenovac i Goli
otok.
Neki misle da bi se žrtve protiv takva
zajedništva „pobunile“. Različiti zlo-či-
nitelji ne mogu jedan uz drugoga. Neće se
posvađati različite žrtve. Mi kršćani vje-
rujemo da je Crkva nastala na daru koji
izvire iz Kristove žrtve na križu, a nipošto
na osudi zločinima Kristovih progoni-
telja. I danas vjerujemo da sve ljude na
ovom našem prostoru može povezati po-
štivanje prema nevino stradalima na svim
bojištima, u svim jamama i logorima, a
ne mržnja prema zločincima, bez obzira
jesu li to četnici, ustaše, partizani, ili neki
drugi. Svađe će biti tim više što se više
zanemaruju patnje stradalih, a ističe (i
proizvodi) mržnja prema zločincima.
Ja se, na primjer, dobro sjećam jednog
stradalnika iz Drugog svjetskog rata.
Negdje 1943., bili su u mom selu raspo-
ređeni srpski prognanici iz okolice Rako-
vice. Ustaše su za odmazdu četnicima i
partizanima prognale iz njihovih kuća i
Jasenovac i Goli otok
ulaze u koncepciju Crkve
hrvatskih mučenika
Rekli ste da će i Jasenovac biti u Crkvi
hrvatskih mučenika? Hoće li biti i Goli
otok?
68
Gradilište Crkve hrvatskih mu
na Udbini
čenika