Page 71 - Vila Velebita br 10

Basic HTML Version

svjete i kulture, na prijedlog kolega, rav-
nateljemcentra.
Roditelji mi danas žive u Gospiću, u Ža-
bičkoj ulici, i relativno često ih posje-
ćujem. Obvezno obiđem i rodno selo, a
posebnome vesele susreti sa velikimbro-
jemprijatelja.
Činjenica je, a i raduje, da stvari idu na-
prijed. Teško je preko noći očekivati veli-
ke pomake. Sam kraj je godinama devas-
tiran i razgrađivan, a stanovništvo rase-
ljavano. ULiku nije ulagano i možda je to
danas, ma kako apsurdno zvučalo, njezi-
na prednost. Lika je danas čista, nezaga-
đena, s značajnim razvojnim potencijali-
ma, prirodnim resursima i komparativ-
nimprednostima.
Lika više nije daleko. Autocesta ju je po-
vezala s Hrvatskom i širim prostorom. U
Lici se danas može studirati i magistri-
rati, a nadam se i tu pamet staviti u funk-
ciju razvoja. Zapravo sam siguran da će
Lika doživjeti svoj razvojni bum, koji je
već tiho ali nezaustavljivo počeo. Govo-
reći o budućnosti Like, treba imati u vidu
Pred Likom su bolja
vremena
Vila Velebita: Smatrate li da je Lika
dovoljno iskoristila svojemogućnosti ?
Vila Velebita: Odakle ste iz Like, koga
imate u zavičaju i kakvi su vam kon-
takti s Likom?
Rođen sam 1959. godine u Ričicama, op-
ćina Lovinac. Djetinstvo sam do devete
godine života proveo u idiličnom, ali i
teškom okružju ličkog sela. Od malih
nogu radilo se i učili su nas da je u radu
sve. Posebno se pazilo na odgoj, pošti-
vanje starijih, na tradicionalnu lički po-
nos, čast i poštenje. Možda danas, u vre-
menima aktualnih vrijednonosnih orijen-
tacija, zvuči pomalo čudno, ali uistinu
nikad nisam zaboravio pridike moga dida
Vrane. Govorio je: “Pazi sinko, moš biti
ko oš i što oš. Moš imati kolko oš, al ako
nisi čovik i nemaš obraz uvik si niko i
ništa.”
Nažalost selo u kojem sam rođen u srp-
skoj je agresiji, uostalom kao i susjedna
sela Ličko Cerje, Sveti Rok i Lovinac
opljačkano, zapaljeno i do temelja razru-
šeno. Sada je sve obnovljeno, no tamo vi-
še nema tko živjeti. Sve je pomrlo.
U petom razredu osnovne škole preselio
sam u Gospić, gdje su roditelji izgradili
kuću. Gimnaziju sam također završio u
Gospiću, a Fakultet političkih znanosti u
Zagrebu. Po završetku fakulteta vratio
sam se u Gospić i zaposlio u Centru od-
goja i usmjerenog obrazovanja “Nikola
Tesla” kao profesor, a po demokratskim
promjenama imenovao me ministar pro-
a potom u silovitom protuudaru razbili i
do nogu porazili neprijatelja, odbacivši
ga na crtu, koja je ostala sve do operacije
“Medački džep”. Tijekom same akcije
deblokirani su Bilaj i Lički Ribnik, no na-
žalost proboj prema Lovincu nije uspio
tako da su se Hrvati iz ličkih sela Ričice,
Ličko Cerje, Sveti Rok i Lovinac morali
prekoVelebita izvući iz okruženja.
Ne treba zaboraviti da je u Gospiću za-
robljen JNA general Krstevski, među pr-
vima u Hrvatskoj zauzeta gospićka vojar-
na i još četiri vojna objekta, a da nije iz-
gubljen ni pedalj teritorija, već je nešto
oslobođeno.
U Zagrebu imam dosta rodbine, prijate-
lja i poznanika porijeklomLičana. Susre-
ćemo se i kontaktiramo. No, moram na-
glasiti da intenzitet tih sastjanja nije čest i
da se sve više svodi na prigode. Razlog
tomu je sve je manje slobodnog vremena,
opterećenost poslom, putovanja i druge
obveze. S druge strane, po prirodi sam
obiteljski čovjek i svaki slobodan trenu-
tak posvećujemobitelji.
Odgojen sam u
tradicionalnom ličkom
duhu
Vila Velebita: Imate li kontakte s Li-
čanima uZagrebu?
72
Brigadni general Frane Tomičić
u postrojbama,
zapovjedništvima i ustanovama
OS RH i MORH-a obnašao je
visoke zapovjedne, stožerne i
upravne dužnosti.
Odlikovan je Redom Nikole
Šubića Zrinskog, Redom Bana
Josipa Jelačića, Redom
hrvatskog trolista, Spomenicom
domovinske zahvalnosti za 5
godine uzorne službe,
Spomenicom domovinske
zahvalnosti za 10 godina uzorne
službe, Redom hrvatskog
pletera, Spomenicom
domovinskog rata, Medaljom
“Bljesak”, Medaljom “Oluja”.
Za svoj rad pohvaljivali su ga i
nagrađivali, predsjednik RH te
više puta ministar obrane i
načelnik Glavnog stožera.
Završio je najvišu vojnu školu u
sustavu obrane, Ratnu školu
«Ban Josip Jelačić», te više
tečajeva u zemlji i inozemstvu.
na proslavi 5. obljetnice «Vile Velebita» 28. studenoga 1997. u prostorijama
restorana Plitvice u Zagrebu, s tadašnjim predsjednikom Udruge dr. Antom Beženom