Page 12 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

11
izdrži. Vidite, predsjednik Tuđman je,
kad smo mu donijeli Starčevićeva djela,
bio vrlo, vrlo zadovoljan. Ali on je tako-
đer smatrao da je to prošlo vrijeme. Da,
jest prošlo, ali je jedna stvar bitna: ono što
je bila iluzija, sve do 1991., zahvaljujući
upravo prilikama koje su bile sretne, i
predsjedniku Tuđmanu koji ih je znao is-
koristiti, ta je iluzija postala stvarnost.
Sve što je Starčević radio u 19. stoljeću,
sve što je pisao više nije iluzija. Više nisu
prazni oblaci, nego stvarnost. Malo ima
političara koji žive u oblacima. I najed-
nom ti oblaci sjednu na zemlju i to pos-
tane stvarnost. U tom smislu je on velik,
daleko veći odTuđmana.
Uvijek ima onih koji misle da treba više,
ali kažu da nisu u prilici. I uvijek, i danas,
kao i onda, ima onih koji žele čistiti tuđe
dvorište. A on je uvijek polazio od sebe.
Od sebe! Dakle, ništa za sebe nije uzi-
mao, sve je zapravo radio za svoj narod.
To je pravi patriotizam! Živio je najsiro-
mašnije što može biti. Marija Kumičić
donosila mu je juhe i malo kruha i cigare.
Od toga je živio. Nama ne treba puno tak-
vih ljudi, ali takvi ljudi određuju putove
povijesti. Takvi su oni koji su svjetionici.
Karolina Vidović Krišto
Ana Jelinić
postaje drukčija, okosnica joj postaje go-
lemo biračko tijelo: seljaštvo.
Nisam siguran da bi bio zadovoljan s ovi-
ma danas, s današnjom politikom jer se
on nikada nije obazirao na ono što Euro-
pa, bogati i moćni, žele i traže. On bi vje-
rojatno bio u opoziciji, ali ne u stranci ko-
ja se zove kao njegova, nego u onoj vje-
čitoj opoziciji jer tada uvijek možeš više
reći nego kad si na vlasti. A koji bi ljudi
bili njemu bliski - nisam siguran, teško
pitanje. Ja znam da bi ih našao u književ-
nosti, u znanosti, ali na drugim područ-
jima vrlo, vrlo teško. Zašto? Vremena su
se bitno izmijenila. Drukčiji je put dana-
šnje politike. Znate, njegova ideja samo-
stalne Hrvatske uvijek je smatrana apso-
lutnom iluzijom. I za njegova života, i
1918., uvijek se govorilo: iluzija, pojest
će nas! Svi ovdje imaju interesa: Mađari,
Nijemci, Talijani - ako se negdje ne pri-
klonimo, naprosto ćemo nestati. Ali on
nije tako mislio, vjerovao je da u hrvat-
skom narodu ima dovoljno snage da sve
Nije se obazirao na Europu
Koje bi to suvremene ljude Starčević da-
nas mogao spojiti i što bi u današnjoj Hr-
vatskoj, prema Vašem mišljenju, bio nje-
gov cilj?
okriljem onog puta koji je već zacrtan u
Bogu, a to je zapravo sloboda svakog po-
jedinca. Iz načela slobode pojedinca on
razvija svoju državotvornost. Kada su
mu govorili da je Hrvatska premala i da
zato nema šanse opstati, on je odgovarao
da ima i drugih malih država pa su op-
stale! A mi, koji smo stoljećima branili i
obraniliAustriju, kako mi ne bismo mog-
li opstati?
Crkveni ljudi onog vremena, osim Stros-
smayera i Dobrile, nisu imali osjećaja za
Hrvate. Uglavnom su na biskupski stolac
u Zagrebu u to doba bili imenovani stran-
ci koji su bili podobni i koje je odobravao
car. U tom smislu Starčević s njima nije
mogao surađivati. Još jedno zbog čega je
njegova uloga u 19. stoljeću važna. Bio je
politički mislilac. Njegovi su tekstovi bi-
li najčitanije štivo onog vremena. Bio je
nešto poput kolumnista - na sve je imao
odgovor i sve je analitički promišljao. Za
njega su politika i povijest bile nešto što
ima ispod kože, ono o čemu je gotovo
proročki govorio, vidio je unaprijed što
će se dogoditi jer je znao što se zbivalo u
prošlosti. Dakle, bio je jedan od rijetkih
koji je naslućivao je što će se dogoditi s
carstvima, s državama, s narodima u Eu-
ropi.
Oni iz njegove stranke koji su ga pri-
hvaćali kao vođu. I doista, bio je vođa. U
to vrijeme bio je zapravo predstavnik cje-
lokupne hrvatske politike koja je protiv
Beča, protiv Pešte, protiv Rima, protiv
Moskve. I nije bilo teško naći ljude koji
su prihvaćali njegovu politiku i prenosili
je dalje u književnost, u publicistiku i u
znanost. Vidite, malo se govori o tome:
1895. godine spaljivanje mađarske zasta-
ve gotovo isključivo je poteklo od sljed-
benika Stranke prava. Studenti koji su
nosili zastavu bili su pristalice Hrvatske
stranke prava. Manje se zna da su prije
toga na Zrinjevcu sinove Josipa Franka
napali mađaroni i prebili ih. Sutradan stu-
denti su zapalili mađarsku zastavu. Star-
čević je odgajao one koji su bili uz njega -
književnici, pjesnici, patrioti. U jednom
trenutku kormilo tog velikog stroja on je
predao Josipu Franku. Je li to bilo dobro
ili ne, danas ne znamo, ali Stranka prava
je tada završila svoj posao. Dolazi Radi-
ćeva stranka, i vrlo brzo hrvatska politika
Jedan citat Ante Starčevića glasi otpri-
like ovako: „...tako je teško spojiti (ih) u
jednom trenutku, ujediniti moderne lju-
de, to je najteže.“ Tko su to, po Vama, bi-
li njegovi suvremenici koje je on htio
okupiti i oko čega?
Josip Bratulić u razgovoru s na
ć Kri
šom suradnicom Karolinom Vidovi
što
110. obljetnica smrti dr. Ante Starčevića