Page 16 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

15
„Ili su Hrvati sami na svijetu, koji za tu-
đince znadu i mogu sve, a za se ne znadu,
ne mogu ništa? Ne znam što su te vaše
Slavije, što li Slavjani, nego znam da ti
Slavjani za Hrvate nisu ništa dobra uči-
nili, ter ne dokučujem zašto bi se Hrvati,
sve kad bi i bili u svojoj domovini gotovi,
morali brinuti za tu vašu braću. Ako li
vam stoji do te vaše mnogobrojne braće,
do te velike domovine: odnašajte se za
vremena iz Hrvatske, jer uistinu, ona će
biti malena i nesretna, dok ju budu takva
stvorenja oskrvnjivala." (
-
, br. 91, Zagreb, 1870.)
Iako se jezikoslovljem ni profesionalno,
ni amaterski nije bavio, njegov jezik, kao
i njegova riječ općenito, nikoga nije niti
ostavljala ravnodušnim. Do dana današ-
njega. Uostalom, je li baš slučajno što
kritičko izdanje Starčevićevih djela, do
Pisma mađaro
laca, Hrvatska
gođuju novim jugoakademijskim dani-
čić-štrosmajerovskim jezičnim vjetrovi-
ma,Ante se Starčević opredjeljuje za svoj
put, za svoje osjećanje hrvatskoga jezika,
za ekavicu. I ustraje na tome do kraja ži-
vota. Usprkos svima. Po svoj prilici, to je
njegov odgovor na
-
(?!)
(1850.).
Odgovor djelatan, posve praktičan, pre-
cizan, neporeciv, kakvi su uostalom bili i
svi drugi Starčevićevi odgovori.
Jedan od Starčevićevih aksioma glasi:
"Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i
uru široka, makar bilo samo pet Hrvata:
neka ih to pet bude slobodno i sretno.“
bečki karadžić-mažu
ranićev književni
dogovor
„Slavjani nisu Hrvatima
ništa dobro učinili...“
K
akvi su zapravo jezikoslovni po-
gledi Ante Starčevića? Ostavlja-
jući po strani paradne poklonike
kroatističkog mitologiziranja Starčevi-
ćeva opusa, kao i ustrajni srbo/jugo/sla-
venski nihilizam koji ga negira, u ovoj
nam prilici nadolaze pitanja: Što se za-
pravo dogodilo sa Starčevićevim jezi-
kom? Zašto je taj jezik toliko drukčiji od
jezika drugih naših pisaca onoga vreme-
na? Dok mu mudri i učeni stric Šime, koji
je inače presudno skrbio o dječaku Anti,
(prvom hrvatskom
gramatikom na hrvatskome jeziku,
1812.) promiče ikavicu kao najprimje-
reniju jezičnu poveznicu hrvatskih ljudi i
krajeva, a svi viđeniji ilirski suvremenici
(riječ je o drugoj polovici 19. stoljeća) hr-
limice idu u zagrljaj Karadžićevog -
(ijekavskog)
, dok mu se
stranački sličnomišljenici uspješno prila-
Novom ričoslovicom
juž
nog
narječja
Bio je protiv spajanja
hrvatskoga i srpskoga jezika
Zašto je Starčevićev jezik danas „nečitak“?
Starčević je, sasvim u skladu sa svojom državotvornom mišlju, svojim jezikom slijedio “osamstogodišnju
hrvatsku knjigu” i nije se priklonio ilircima koji su prihvatili jezik Vuka Karadžića. U tome je imao i sljedbe-
nike, među ostalima i Iliju Abjanića, čija protuvukovska djela upravo zbog toga do danas nisu objavljena.
Piše:
dr. sc. Ante Selak
Starčevićeve teme