Page 17 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

16
dentno sa suvremenim hrvatskim knji-
ževnim jezikom. Bilo bi zanimljivo saz-
nati i na koji bi to, i na kakav, ili na čiji hr-
vatski jezik trebalo prevoditi Starčevića.
To što je on svjesno nastavljao osamsto-
ljetnu hrvatsku književnojezičnu tradi-
ciju, prema mišljenju hrvatske vukolo-
gije, učinilo je njegov jezik zastarjelim i
pomalo fosiliziranim. To se, kao, pretpo-
stavlja i o tome se ne raspravlja. Što se
pak, s druge strane, hrvatsko jezikoslo-
vlje, i poslije stoljetnoga nastojanja -
vukologije, i danas susreće s mno-
gim nedoumicama kojima nije oskudije-
valo ni Starčevićevo vrijeme (dvojbe o
jatu i naglascima, nedoumice s dvoslo-
vima i dijakritičkim znakovima, neurav-
notežen ili bolje reći nedefiniran i nejas-
an odnos prema narječjima i govorima
hrvatskih nacionalnih zajednica izvan
Hrvatske…), to (kao da) nije problem.
Naime, kada bi se radilo (samo) o ijekavi-
ziranju ekavice, cijeli bi problem bio vi-
še-manje tehničke prirode. No, o tome se
ne radi. Ne čini ekavica ili ijekavica Star-
čevića Starčevićem.
Pitanje bi se moglo i drukčije postaviti:
koliko se prošlostoljetno, vukovštinom
određeno hrvatsko jezično iskustvo od-
maklo od hrvatskoga osamstogodišnjeg
književno-jezičnog iskustva na koje se
Starčević poziva i na kojemu utemeljuje
vlastiti opus? Isto pitanje moglo bi se po-
staviti i o jednostoljetnom praktičnom
opusa dra Ilije Abjanića
(1868., Stari Mikanovci 1946., Vinkov-
ci), pravaškog saborskog zastupnika, li-
ječnika, publicista, jezikoslovca.
Komentirajući nastanak rukopisa
, u kojemu pokušava
sintetizirati svoje jezikoslovne poglede,
Abjanić u istome piše: "Inače ova knjiga
niti nije ništa drugo, nego Starčevićeva
, koju on sam
izraditi nije mogao: prvo radi boljetice, a
drugo radi njegova uronjivanja u hrvat
sku politiku, koju nam je tek pred smrt
svoju tjelesnu mogao usavršenu i u kona
čan program stavljenu za naše daljnje
ravnanje namrti." (500 str.) Na drugom
mjestu, u pogovoru
, ističe: "Mene je u na
zočnom mome nastojanju vodila misao,
1. kako da se shvati po Starčevićevim
djelima 'stvaran sadržaj države Hrvat
ske', a 2. kako da se pravilno shvati i unu
mo
derne
bunkeriranju
Hrvat-
ski knjiški preporod
Hrvatska Rječoslovica
-
-
.
Politička oporuka
Ante Starčevića
-
-
-
Abjanić prešućen zbog
potpore Starčeviću
dišnje hrvatske knjige znači slijediti hr-
vatsko povijesno iskustvo, znači ne zaba-
civati povijesno pamćenje zarad trenu-
tačnih probitaka. I kada je riječ o hrvat-
skome jeziku, Starčević je dosljedan sebi
on sve odgovore na sva bitna pitanja hr-
vatskoga jezika traži i pronalazi, ne izvan
ili mimo njega, nego u njegovoj osamsto-
ljetnoj povijesti. I to je, čini se, ključna
premisa njegova jezikoslovnoga nauka.
Umjesnim se zato čini pitanje: je li Star-
čevićev opus
? Premda je ne-
upitno da je Starčevićevo djelo prevodi-
vo na svaki jezik, od mađarskoga do ki-
neskoga, pitanje je koliko je korespo-
neprevediv
danas nije objelodanjeno (u tome pogle-
du, uzrgredice, francjozefinski režimi
uopće se ne razlikuju od mađaronsko-pa-
šićevskih, endehaovskih, titovskih i tuđ-
man-račanovskih!) Čini se kao da je svi-
ma (bilo) lakše bez Starčevića, nego sa
Starčevićem. O čemu se zapravo radi?
"Na prigovore (između ostalih i samoga
Kvaternika) da se okani pravopisa, jasno
odgovara 'Što se tiče pisanja, jezika, iz-
govaranja, ja se deržim, koliko znam i
mogu, naše osamstogodišnje knjige, i s te
brazde nebudem nikada okrenuti' " (A.
Starčević:
., Zagreb, 1995.) O to-
me se dakle radi! Držati se osamstogo-
Djela I