Page 18 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

17
ice'; on je tu stvar i taj poziv ozbiljno i
pravilno shvatio, te ga nikad napustio
nije, a rad svoj jezikoslovni proteže od
godine 1897., samo jednu godinu iza nje-
gove tjelesne smrti. Ja si osobno prisva-
jam prvenstvo za to, da sam sav taj dar-
mar i roportarnicu Vukovu konačno pre-
gledao, svrstao, i svaku stvarcu (svaku
rječcu) na svoje mjesto postavio, dotično
svakoj toj rječci i pravilan hrvatski na-
glasak dao."(
.)
I na kraju: i Abjanićev je opus ostao do
dana današnjega neobjavljen, prešućen,
marginaliziran. Da li samo zbog velikog
Ličanina?
Najnovija predavanja o
pravopisu hrvatskoga jezika i pravilnu
naglasku hrvatskoga govora, Zagreb,
1941
Starčevićev baštinik
Iako se u praktičnim rješenjima znatno
razlikovao od Starčevića (posebice zbog
zastupanja središnje hrvatske jekavštine,
primjene novih naglasaka (devetonaglas-
ni sustav), nove grafije (harvatska harva-
tica s 41 grafemom), zbog radikalnog od-
bacivanja Akademijinih (daničićevsko-
maretićevskih) slovopisnih i drugih rje-
šenja, Abjanić ni pred kraj života, obra-
čunavajući se s Krstić-Guberininim -
, ne zaboravlja, tko zna
koji put, o sebi posvjedočiti: "(…), on je
osjećao izravan svoj odnos napram otcu
domovine Dru Anti Starčeviću, on se
osjećao izravnim njegovim baštinikom u
zamjeni i u sastavu 'Hrvatskre rječoslov-
Raz
likama između hrvatskoga i srbskoga
književnoga jezika
tarnji uređaj te države Hrvatske' ". (str.
53) Daleko bi nas odveloAbjanićevo ela
boriranje Starčevićevih stavova o hrvat
skoj povijesti, državi i državotvornosti, o
protagonistima i uzurpatorima hrvatsko
ga državnoga prava, o etičkim, kulturnim
i moralnim pitanjima, o antištrosmajeriz
mu i antimažuranićevštini, o Starčeviće
vu odbacivanju međunarodnjaštva (in
ternacionalizma), zajedništva (komuniz
ma), društvenjaštva (socijalizma), anar
hizma (bezvladnjaštva) i sl., ispisano na
tisućama stranica u desecima rukopisa
(
pojedini to
movi
i drugdje).
Starčevićevi su pogledi Abjaniću bili
ključni, inspirativni izvori, nepresušna
vrela nadahnuća i neposredni poticaji u
cjeloživotnom bezprizivnom odbaciva
nju vukovštine dakle i u situacijama, pače
i u pojedinačnim pitanjima, kojima se
Starčević nije sustavnije bavio. Karakte
ristični su, u tom pogledu, sljedeći Abja
nićevi stavovi: "Za mene je Vuk već
odavna prestao biti mjerodavan, i dok se
mi Vuka ne otresemo i ne prihvatimo li se
svojski rada oko proučavanja hrvatskoga
govora i jezika, koji je biće živo i pro
mjenljivo, uvjek u razvijanju i bujnu po
rastu, ostat ćemo začahurene kukuljice…
Prekinimo sa zastarjelim predajama… I
bacimo se u nov život narodnog hrvat
skog jezika i govora…
Maretić nam je po mom skromnom miš-
ljenju mnogo iznakazio ljep hrvatski go-
vor, i to tim više što se je predmetom i
više bavio, a to zato što je prerevan bio,
pak je na daleko zastranio svojim: Piši,
kako čuješ ili govoriš. Prvo i prvo, ne zna
svatko ni govoriti birano i jezgrovito,
ljepo i plemenito; a drugo i drugo, još je
gore s našim čulima, koja nisu baš svag-
dje tako fina i tankoćutna. Tako se je gre-
šilo na sve strane. Na mlađemu je naraš-
taju, da to sve ispravi, da uvede bolji i
stavniji red, i da pogodi između dvje
skrajnosti srednji put i najbolji, jer se ne
možemo ni etimologije držati vazda, da
se za uvjek ne zakukuljimo, a ne smijemo
se baš raspojasati ni po polju fonetike,
nego moramo sljediti naputke najdaro-
vitijih naših jezikoslovaca, koji su puni
ne samo znanja u jezikoslovlju, nego koji
imadu fin sluh, pa tanko opažanje, a vodi
ih i razumna ljubav napramnarodnomhr-
vatskom jeziku. "(
”, Imotski 1917., 1923., 1929.)
-
-
-
-
-
-
-
-
Nekolike načelne crte iz nauka Dra. An-
te Starčevića, Od slavosrbstva što dalje
to bolje, Nauka Dr. Ante Starčevića, Zna-
čenje Dr. Ante Starčevića, Politička opo-
ruka Dra. Ante Starčevića,
-
Harvatske pragmatike
-
-
-
-
-
-
Pabirčenje po Ivšićevu
“Nacrtu za istraživanje hrvatskih
narječja
Primjer Starčevićeva jezika:
NekaAustria pazi da se kocka ne okrene
U isto vreme, kad su otci naši za Habsburge izvan Hervatske kerv pro-
levali, nisu li Austrianci naše vojske Turčinu izdavali, nisu li Austrianci
naše tverdjave Turčinu prodavali, nisu li Austrianci našemu narodu i ono
siromaštva otimali, što mu ga biaše Turčin ostavio; nije li narod hervatski
više poradi tlačenja Austrianacah negoli poradi Turakah morao bežati iz
svoje toliko putah kervlju odkupljene domovine. Nije li Austria i gornju
kopnu Dalmaciu i svu Hervatsku do mora i do Kupe; nije li Austria sve
dolnje Posavje Turčinu, Medjumurje Ungarii proneverila; nije li Austria
veliki komad naše zapadne domovine od kraljevstva odtergla te ga svojoj
neposrednoj despocii podvergla, nije li Austria Sutlo Savo Dravlje tako-
djer na dvoje razdelila, te dolnju stranu pod imenom Slavonie Ungarii
podložila;
Nisu li svi ti čini poznamAustrii i celomu svetu. Ako jesu, a jesu doista,
svatko zna, da iz onih stranah naše kraljevine, koje biahu pod Turčinom,
za vreme onoga odtergnuća nije bilo zastupnikah na ših saborih, da ih ni-
kada nije bilo, kao što ih ni danas neima izTurske Hervatske i Dalmacie.
Neka nam seAustria ruga, ma neka pazi, da se kocka neokrene, neka pazi,
da na nju ruglo nepadne. Narod hervatski sačuvao si je u svih nevoljah,
koje nepravedno terpi od Austrie, još jedno neprocenjivo dobro, a to je:
vera u Boga i u svoje desnice.
To su, gospodo, reci nekojihMagjarah, koji neznadu što govore, to su reci
iAustrie, koja će sve radje priznati, nego li da je ona Hervatomdužna svoj
obstanak. Da nebuduMagjari godine 1848. na Hervate nasertali, drugimi
rečmi, da se nebudu onda Hervati na oružje ustali, već u serpnju 1848.
god. nebi se bilo znalo zaAustriu. Od 13. ožujka 1848. do ona doba, kad-
no hervatska vojska zaprednjači u vernosti prama zakonitu kralju, znamo
kako biaše sAustriom i austrianskomvojskomu Italii i drugde.
Starčevićeve teme