Page 24 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

23
Elektru i Ljubomira Tasova prevodi na
hrvatski jezik. O poganac ga ne prekinuo,
što to kaže! Čavčić Vetranić kaže da He-
kubu prevodi na hrvatski jezik. O guntur
ga ne udavio, što to veli!»
U vrijeme Bachova apsolutizma hrvatski
narod je stajo na prekretnici dviju epoha:
ilirske i hrvatske. Ilirstvo je umiralo, a hr-
vatstvo se rađalo. Time je u narodnom ži-
votu sve bilo pripremljeno za burni poli-
tički život poslije šezdesetih godina 19.
stoljeća.
Samog Starčevića je polemika sa Srbima
dovela do potpune odvojenosti i odboj-
nosti prema slavenstvu općenito, makar
se i iz prijašnjih članaka razabire da je i
prije bio prema njima hladan. Ograđuje
se protiv svih opasnih susjeda, gdje se uo-
čava sličnost između njega i Srba. Starče-
vića vodi primarni nacionalizam u trenu-
cima kada treba odrediti stajalište prema
događajima i ljudima oko sebe, iz čega
izvire neograničeno povjerenje širokih
hrvatskih slojeva u vremena koja nisu bi-
la laka.
Dva stoljeća kasnije uvjerismo se u istini-
tost njegovih zalaganja.
Pripremila Jasna Ćutić
pravoslavce, sjedinjujući ih u zajednič-
koj borbi protiv Nijemaca. I jedni i drugi
upiru oči u civilnu Hrvatsku očekujući
rješenje svojih pitanja. Na temelju toga
Starčević je mogao doći do uvjerenja da
Srbi, kao pripadnici posebnog naroda,
uopće u Hrvatskoj ne postoje, te je, nasu-
prot Vukovoj negaciji Hrvata, postavio
svoju negaciju Srba.
SamStarčević 1852. u Narodnim novina-
ma kaže: »Nema ni pedeset godina, što je
taj pretjeran srbež nekoje ljude snašao.
Oci i djedi onih, koji se danas za srpstvo
nadimlju, nadimaše se za ilirstvo.»
Na povijesne izvode srpskih novina Star-
čević odgovara s onim, što je o Hrvatima
i Srbima napisao Konstantin Porfirogent
u glavi XXX. i XXXII. svoga djela
«De administrando imperio», prema ko-
jima su Hrvati s oružjem u ruci osvojili, a
kasnije i obranili, svoj teritorij protiv
Avara, Franaka i Venecije i citira: «Srbi
se rimskim jezikom zovu Servi (sužnji,
sluge), otuda Serbula (sužanjska obuća),
a Serbuljane zovemo one koji su pripro-
sto obučeni. Srbi se tako zovu što su rim-
skim carevima služili.» Dalje na adresu
srpskih novina kaže: «Vi velite da je
knjištvo dubrovačko srpsko knjištvo, tj.
da su Duborvčani plemena servianskog,
ali gospodo, Zlatarić veli da Sofoklovu
O
odnosu Ante Stračevića prema
Srbima i srpskom pitanju u Hr-
vatskoj pisao je njegov sljedbe-
nik dr. Mile Starčević u eseju «Kako je
došlo do Starčevićeve negacije Srba».
Vrijeme u kojem Starčević živi i djeluje
protkano je zategnutim hrvatsko-srpskim
odnosima, prvo radi kulturnih ciljeva ilir-
skog pokreta, a nakon toga dolazi Bachov
apsolutizam koji stvara diobu teritorija.
Od toga vremena ova dva naroda žive u
stalnom neprijateljstvu. Srbi ne vode ra-
čuna o činjenici da su se njihovi zahtjevi
protezali i na neprijeporne hrvatske kra-
jeve, koji su banskoj Hrvatskoj pripadali
stvarno i po svome stanovništvu, a ne sa-
mo na temelju povijesnih prava: To su
krajevi u kojima žive Slavonci, Šokci,
Kranjci, koji su Hrvati, ali im Srbi to nisu
htjeli priznati, piše Mile Starčević. U
takvom raspoloženju trebao je samo ne-
znatan povod, pa da se iz njega razvije
dalekosežan konflikt, koji će veliki dio
Hrvata dovesti do spoznaje, da je ilirizam
bio samo jalov hrvatski pokušaj i da se
treba vratiti na realnu politiku koju imda-
je hrvatsko državno pravo.
Austrijski povjesničar Friedjung piše: «-
tom su si prilikom jugoslavenska braća
nadijelila najgore stvari, a jedan srpski
list je napisao: Možemo ustvrditi, od kad
je izišao patent 18. studenog 1849. (ure-
đeno Vojvodstvo Srpsko) Srbi s takvom
mržnjom zamrzili Hrvate, kakvom nisu
nikada mrzili Mađare.» Do tada dr. A.
Starčević ne istupa otvoreno sa svojim
političkimnazorima, ali vodi pravopisnu
polemiku s vukovcima uHrvatskoj, a ilir-
stva je u njemu je nestalo.
Rođen u Lici, gdje su Hrvati i Srbi izmije-
šani, Starčević se osjeća pozvanim dati
mjerodavnu riječ o hrvatsko-srpskim od-
nosima. U njegove vrijeme široki srpski
slojevi u Vojnoj krajini potomci su onih
balkanskih pravoslavnih Slavena i Vla-
ha, koji su kao turske prednje čete došli u
hrvatske krajeve i naselili se dokle je tur-
ska sila prodrla. Pritisak vojne uprave,
koja je duboko zadirala i u privatni život
graničara, približila je Hrvate i pridošle
Protusrpstvom na protuhrvatstvo
Ante Starčević i Srbi
Polemika sa Srbima o jeziku i književnosti dovela je Starčevića do
negacije slavenstva i ograđivanja od «opasnih susjeda».
HrvatskaHrvatima
U vrijeme ilirstva, potom u vrijeme pojave jugoslavenstva u Hrvatskoj i pojave
svesrpstva Vuka S. Karadžića dr. Ante Starčević postavlja ideju hrvatstva pod
geslom:
. To je bila reakcija na Vukovu devizi
jer
hrvatski narodmora imati svoju domovinu, pa traži
Ante Starčević je, kao dubok i pronicljiv poznavatelj ljudske naravi, državnih i
gospodarskih načela, došao do uvjerenja da hrvatski narod ima u svojoj jezgri
izvanredne sposobnosti za život, ali i da pokazuje mnogo znakova koji slute na
propast. Starčević je smatrao da je tada hrvatski narod bio duhovno zanemaren,
dijelom zaveden, pa je zato najviše držao do tjelesnoga dobra. A Starčević kao
realan političar smatra da se takav narod može povesti k napretku i sačuvati od
propasti ako ga nauči da nema trajnog tjelesnog dobra bez duhovnog, bez slobode i
prosvjete.
Iz knjige Dr. Stjepan Sršan:
,
Državni arhiv u Osijeku, 2006., str. 33
Bog i Hrvati
Srbi svi i svuda
HrvatskaHrvatima
Život i djelo Ante Starčevića
Starčevićeve teme