Page 28 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

27
nije govorio - sva njegova snaga bila je u
ponosu, istini i pravdi kojom je odisao
svaki njegov pokret i gesta. Uvijek je
ponavljao, pa čak i na samrtnoj postelji -
mir, mir!
Djed se 1929. oženio Ankom Moričić
(1903.-1974.) te su kupili kuću u Zagre-
bu, u Zvonimirovoj ulici, u kojoj se rodi-
lo njihovo prvo dijete teta Vesna (1931.).
Dr. Vesna Starčević Durst liječnica je -
anesteziolog, a gotovo cijeli svoj radni
vijek provela je u Njemačkoj, gdje živi i
danas. Njena kći, arhitektica Michaela,
ima troje djece te žive u Švicarskoj.
U obiteljskoj se kući 1933. rodiomoj otac
Ante Starčević, a zatim i mi, njegova dje-
ca te unuci. Moj se otac, na veliko čuđe-
nje svog oca, koji je priželjkivao da mu
sin bude liječnik, ili barem arhitekt, upi-
sao na likovnu akademiju, ali paralelno,
za ljubav oca, i na arhitekturu, od koje na
koncu odustaje te 1957. stječe diplomu
nikako nisam mogla prihvatiti činjenicu
da ga se ignorira. Polako, vrlo polako to
prihvaćam, spoznajući kako se djed za
svog gradonačelnikovanja, u osvit rata,
kao pravi HSS-ovac i mirotvorac, zala-
gao za nimalo glamurozne teme - opis-
menjavanje građana, izgradnju vodovo-
da i kanalizacije, nabavu zaliha hrane
pred nadolazećim ratom. Nije nikome ta-
da bio po volji, onako samozatajan, skro-
man i nepotkupljiv kakav je bio. Jednako
je bio dalek i neprijateljski Paveliću i
ustašama, koje su ga 10. travnja 1941. is-
tjerali iz njegova gradonačelničkog ureda
na Gornjem gradu, kao komunistima či-
jim su dolaskom na vlast započela učes-
tala zatvaranja i ispitivanja.
U obitelji nikada nije govorio o sebi, po-
vijesti, politici - brinuo se samo za sklad i
mir unutar obitelji. Donosio nam je isci-
jepana drva za peć, išao s nama u šetnju i
izlete, ljetovanja, ali malo, gotovo ništa,
nika, i svega što je iznenadna smrt izaz-
vala. S tetom smo Ljubom bili najviše i
najtješnje povezani - ona je bila stup i
okosnica obitelji Starčević - nije imala
djece, ali veliko, veliko srce za ljude.
Cijeli život okupljala je ljude oko sebe,
pa tako i nas. Tata uvijek priča kako je
silno volio doć' k teti Ljubi, jer je njegova
majka vrlo racionalna žena svojoj djeci u
doba rata i neimaštine na tanku šnitu kru-
ha namazala jedva vidljivi sloj masti, ali
kod tete Ljube uvijek bi se dobila debela
šnita kruha i debeli, veliki sloj masti, po-
sut crvenom paprikom. Kod tete Ljube
uvijek se dobro i obilato jelo, veselo dru-
žilo i pjevalo, za razliku od očevog doma
u kojem je sve bilo vrlo ozbiljno i dosto-
janstveno.
Moj se djed Mato Vene Starčević školo-
vao u Pragu i Beču, gdje je prvo završio
klasičnu filologiju (kod poznatog Milana
Rešetara) i filozofiju (1911.). Kada se ra-
zočarao kao profesor u školi, tijekom je
rata upisao i završio u Zagrebu Pravni fa-
kultet (1918.) te postao sudac, neko vrije-
me i odvjetnik, pa zatim predsjednik
Apelacionog suda u Novom Sadu te gra-
donačelnik Zagreba za Banovine Hrvat-
ske 1939.-1941.
Za djeda me vežu najdublje emocije, ne-
izreciva bliskost i povezanost. Iako sam
bila djevojčica kada je umro, bio mi je
stup i moralna vertikala, pa sam uvijek
pomalo revoltirana što za mog djeda nit-
ko ne zna kao gradonačelnika Zagreba.
je bio živuća povijesna ličnost -
Dida
Mato Vene Starčević, gradonačelnik Zagreba 1939.-1941.
Prabaka Ana s unučadi, kasnije uglednim
ljudima: akademik Zvonko Pavi ć, oftamolog;
Boro Pavlović, knji
čević Durst,
anesteziolog; Ante Starčević, kipar
ši
ževnik; prof. dr. Josica
Gašparac, agronom; dr. Vera Star
Rod Star
â čević