Page 4 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

3
Dr. Franjo Tuđman od dr.Anti Starčeviću
Nepomirljivi borac za hrvatsku samobitnost i neovisnost, Ante Starčević bio je
odlučan protivnik austrijske i mađarske vlasti, utopijskog jugoslavenstva i
svakog nagodbenjaštva oko hrvatske samostalnosti, a njegovo velikohrvatstvo
odgovor je na velikosrpski ekspanzionizam.
Starčević i njegovi pravaši zahtijevali su odlučno, i u samom Hrvatskom saboru, bez obzira što je on
potpadao pod udar vladarevih odluka, ponovno uspostavljanje suverene hrvatske države. Za
Starčevića to je bio cilj koji hrvatski narod mora oživotvoriti po svaku cijenu. U svom znamenitom
govoru u Hrvatskom saboru 26. lipnja 1861. Starčević podsjeća da bi Austrija morala znati da
«obitelj Habsburga u Hrvatskoj kraljuje samo na temelju slobodna izbora Hrvata», da su
Habsburgovci potvrđivali zaključke Hrvatskoga sabora, koje je Sabor donosio samostalno «bez
dogovora s Ugarcima», pa da prema tome bečki dvor nema pravo pretvarati Hrvatsku u «prikrpu
Ungarije», da je obitelj Habsburg «našu domovinu… od naroda našega slobodnu i neovisnu
primila», a da «vladar koji narod ali zemlju bez krivnje naroda izda ili zasužnji, prestaje biti vladarom
te postaje krvolokom». . .Ipak, boreći se za samostalnost Hrvatske, Starčević ne gaji iluzije da se ona
može postići utjecanjem vanjskih sila, ili nekim preustrojstvom višenarodne države. Strog je i
nemilosrdan u osudi onih što služe tuđinu, ili zavaravaju narod izgledima preuređenja Monarhije, a
mladež uči «tko nije svoj, taj je svačiji, jer ne stoji čiji će biti»…
Starčević se u isto doba s ne manjom žestinom bori protiv novih jugoslavenskih iluzija u hrvatskoj
politici, s proročkim uvjerenjem da samostalnost i puna suverenost hrvatskoga naroda moraju biti
glavnim ciljem svake demokratske i mudre nacionalne politike.
Suprotstavljajući se podjednako i vukovsko-garašaninovskom pansrpskom ekspanzionističkom
nijekanju hrvatstva i strossmayerovskom utapljanju hrvatstva u «slavosrpsko-jugoslavensko»
teorijom isključivog hrvatstva po kojoj su i Slovenci i Srbi u stvari Hrvati, podrazumijevajući pod
Hrvatstvom ukupni sadržaj jugoslavenstva, pravaši su postali i glavni pobornici ideje
velikohrvatstva…
Starčević je optuživan da truje hrvatsko-srpske odnose, no njegovo je pravaštvo, kao radikalni
nacionalni pokret, branilo hrvatsku opstojnost i odigralo važnu ulogu u razvijanju hrvatske
nacionalne svijesti, i to u doba kad su srpska i slovenska nacionalna svijest već bile izričito
suprotstavljene bilo kakvim
južnoslavenskim integralističkim
idejama, to su nicale baš na
hrvatskom tlu.
Prije svega i iznad svega
Starčević je ideolog hrvatske
nacionalne misli, a manje
praktičan političar.
Velikan hrvatske nacionalne misli
(Iz govora u Velikom Žitniku 23.
svibnja 1998. prilikom otvaranja
Spomen doma Ane Starčevića, u
povodu 175. rođendana Oca
Domovine,Vila Velebita, br. 69 od
26. lipnja 1998.)
Pripremio Jure Karakaš
Dr. Franjo Tuđman na grobu Ante Starčevića u Šestinama, na Svisvete 1992.