Page 40 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

39
već je počeo kružiti neslužbeni dokument
(„non paper“) belgijske vlade koja pred-
laže osnivanje Savezne države Europe u
kojoj bi se našle samo zemlje Europske
unije koje su bile članice prije početaka
proširenja. Upravo iz tih razloga strah me
„balkanske unije“, odnosno, bojim se da
ne završimo u „tampon zoni“ između bo-
gatog sjevera i siromašnog juga. Pripa-
dam onim političarima koji na Europsku
uniju ne gledaju fatalistički kad kažu da
mi osim nje nemamo alternative. Jer, ako
doista nemamo alternative, što će nam
onda hrvatski političari, dovoljna nam je
briselska administracija. Politički ovdje
treba reći da tzv. balkanska unija nije ira-
cionalna, nego stvarna i prisutna politika.
Hrvatska je već ostvarila već energetsku
zajednicu, liberalizirala prekogranični
promet, a moguće je i stvaranje promet-
ne, pa gospodarske, pa monetarne unije s
državama bivše Jugoslavije tako da nam
od hrvatske suverenosti ostane samo za-
stava, himna i policija koja će štititi strani
kapital. To je scenarij kojeg je mene jako,
jako strah, a koji je pokojni predsjednik
Tuđman naslućivao, a potvrdili su ga
neki planovi Olija Rehna i nekih europ-
skih vlada. To nisu izmišljotine, ni pitanje
jesmo li simpatičnosti u Europi, nego
gospodarski interes globalističke elite
zbog okrupnjavanja sustava radi lakšeg
manipuliranja i upravljanja.
Tekst :Avenka Butković
Snimci: Branimir Butković
frastrukture u polupustom kraju. Treba-
mo Liku prvo oživjeti, a za to postoji
samo jedan način - da život u Lici bude
isplativiji nego u Zagrebu. Samo tako će-
mo vratiti život u Liku, na otoke i u sve
druge napuštene dijelove Hrvatske. Tada
će u Lici biti i pet vlakova dnevno.
O tom sam upravo govorio. Međutim,
ljudi su, na žalost, često skloniji trenu-
tačnim i površnim rješenjima, negoli du-
goročnoj razvojnoj politici, što je i posve
razumljivo, jer oni koji žive u lošijim
uvjetima ili neimaštini uvijek su skloniji
trenutačnim, ali površnim potezima. Hr-
vatska stranka prava je u ovih 15 godina
hrvatske države često bila nekoliko godi-
na ispred dnevno-političkog trenutka u
Hrvatskoj pa se nekoliko godina poslije
pokazalo da smo bili u pravu.
Europska unija već sada jasno daje do
znanja da su njihove mogućnosti daljnjeg
proširenja gotovo nikakve. 1. siječnja
2007. punopravne članice Europske uni-
je postat će Bugarska i Rumunjska, a na-
kon toga sam vrlo skeptičan oko brzog
daljnjeg proširenja u kojem bi bila i Hr-
vatska. Čini mi se puno izglednijom na-
mjera međunarodne zajednice za stvara-
njem tzv. balkanske unije koja bi trebala
biti prvi interesni krug Europske unije. S
druge strane, u forumima Europske unije
Kakav je program Hrvatske stranke pra-
va za Ličko-senjsku županiju?
Vaša vizija Hrvatske i Ličko-senjske žu-
panije u Europskoj uniji?
Ako je današnji HSP slijednik ideja Ante
Starčevića, kako ćete pomiriti njegove
beskompromisne stavove i današnje real-
ne mogućnosti?
Kako bi se, po Vašem mišljenju, Ličko-
Senjsku županiju mogla gospodarski i
prometno unaprijediti da ne ostane naj-
slabije naseljenom regijom? Danas kroz
županiju ne prometuje ni jedan dnevni
vlak, a u bivšoj državi prometovala su čak
tri dnevna vlaka, što je gotovo nevjerojat-
ni podatak.
Mnogi ljudi često brkaju pojam beskom-
promisnosti i netolerancije, što nije isto.
Ante Starčević bio je beskompromisan u
stvarima koje je smatrao neupitnim i oko
kojih nema i ne smije biti kompromisa,
primjerice o hrvatskim pravima, o čemu
sam već govorio. Međutim, istodobno
bio je vrlo tolerantan, pa je čak A. G.
Matoš (još jedan poznati hrvatski stekliš)
rekao da je Starčević „prvi hrvatski libe-
ralac“. Hrvatska stranka prava danas
upravo to zastupa u svom političkom dje-
lovanju, dakle beskompromisnost u ne-
upitnim stavovima, kao što su naše pravo
na slobodu i jednakost s ostalim europ-
skim narodima, ali i toleranciju kada je u
pitanju postojeće uređenje svijeta, dakle
realno ostvarljivi ciljevi. Na žalost, pre-
često se u hrvatskoj politici kukavičluk
naziva mudrošću, a nesposobnost realno
ostvarivimciljevima.
Pitanje oživljavanja i unaprjeđivanja ži-
vota u područjima iz kojih ljudi odlaze,
kao što je Ličko-senjska županija, najve-
ća po površini a najmanja po broju sta-
novnika, zahtijeva i drukčija rješenja od
poboljšanja prometne infrastrukture.
Odgovor na Vaše pitanje krije se, kao i
uvijek, u gospodarstvu, odnosno strate-
giji razvoja. Mora postojati politički kon-
senzus oko strategije razvoja jedne re-
gije, odnosno čitave zemlje. Drugim rije-
čima, političke stranke moraju se složiti
oko toga kako razvijati pojedinu regiju i
tu moramo biti jedinstveni kao što je to u
drugimdržavama. Prema tome, Lika koja
ima izvanredne razvojne mogućnosti,
primjerice za zdravstveni turizam na Ve-
lebitu, morala bi te prednosti iskoristiti i
postati hrvatski Schwarzwald. Infra-
struktura, pa i ona prometna, razvijala bi
se tada sama po sebi. Graditi ceste i pruge
za polunapuštenu pokrajinu je nelogično.
Kada započne gospodarski razvoj, onda
će se kapital sam po sebi ulagati i u ceste,
a bit će i magnetnih vlakova. U protiv-
nom, teško ćemo, od ove naše crkavice i
do grla zadužene zemlje za tri generacije
unaprijed izvlačiti novce za gradnju in-
Marijan Roži
šom novinarkom Avenkom Butkovi
ć s na
ć
Politički sljedbenici