Page 49 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

48
istaknuti da bi nam svaka potpora Svete
Stolice u tome dobro došla, misleći po-
najprije na moralnu potporu i blagoslov
samog projekta. Budući da moj talijanski
i nije tako precizan, možda sam upotri-
jebio riječ koja izražava i naše očekiva-
nje materijalne pomoći. Što bilo da bilo,
Papa je to moje živo tumačenje shvatio
kao Nijemac kojemu neki Hrvat govori o
svojim projektima - da se očekuje i mate-
rijalna potpora. Prije nešto više odmjesec
dana nazvaše me iz Nuncijature u Zagre-
bu neka pošaljem financijske podatke o
projektu Crkve hrvatskih mučenika jer je
Papa rekao da taj projekt treba pomoći i
na taj način. Nisam vidio da je nešto pri-
bilježio za vrijeme razgovora, ali očito
nije zaboravio prenijeti svojim pomoćni-
cima da izvide način materijalne pomoći.
U svakom slučaju Sveta je Stolica već
ovim susretom upoznala projekt Crkve
hrvatskih mučenika i ohrabrila mene i
sve suradnike da nastavimo. Mi ćemo to
doista i nastaviti s još više volje i odušev-
ljenja nakon što smo već dobili snažnu
potporu u središtu kršćanstva. Namjera-
vamo iz pomoći koja stigne podignuti na
Udbini spomenik Ivanu Pavlu II., idej-
nomzačetniku našeg projekta.
Uvatikanskimuredima i kongregacijama
nisam tada imao priliku o tome govoriti,
ali mjerodavne ustanove mogle su proči-
tati što sam o svemu napisao u izvješću.
Tako je to pročitala i Komisija za kultur-
na dobra Crkve, pismeno je odgovorila
da veoma cijeni projekt i očekuje kako će
se pri gradnji poštivati sve norme koje
traži bogoslužje i lijepa umjetnost.
Kad sam prije toga bio u Rimu, posjetio
sam slovenskog isusovca Rupnika koji
slovi kao glavni umjetnik papinskog dvo-
ra. Njega je angažirao Ivan Pavao II. da
oslika kapelu u kojoj Papa redovito misi,
a i sada je Rupnik veoma aktivan pri
umjetničkom uređivanju i obnovi vati-
Jeste li još negdje predstavili projekt
Crkve hrvatskihmučenika?
O kojim ste temama razgovarali?
Stavio sam Papi na stol list papira na
kojem sam u tri točke skicirao što mu tre-
bam reći. Prvo, to je stanje u biskupiji,
drugo projekt Crkve hrvatskih mučenika
i, treće, prilike u Hrvatskoj i igre s Hrvat-
skom. Rekao sam mu da sam biskup u
najopustošenijem i u vrijeme Domovin-
skog rata najstradalijem dijelu Hrvatske
te da je, nakon svih stradanja, njegov
prethodnik Ivan Pavao II. podržao prijed-
log da se na tom i takvom području osnu-
je nova biskupija koja će pomoći da se
prilike poprave. Bilo mu je na početku
malo čudno kada sam nastavio razgovor
o Crkvi hrvatskih mučenika koja se gradi
upravo na tomprostoru. Napomenuo sam
mu da je Udbina u zemljopisnom središtu
Hrvatske i da ljudi koji su najviše trpjeli
najbolje nauče koja je vrijednost trplje-
nja. Taj govor je dobro razumio i odmah
se s razumijevanjem uključio. Osjetio
sam kako je s posebnom radošću i odo-
bravanjem pratio moje izlaganje o pro-
jektu te crkve, jer je, i pored velikih stra-
danja koje je narod pretrpio u ovomdijelu
Hrvatske, upravo s tog prostora krenula
ideja da se uzori traže u velikim stradalni-
cima, vjernim svjedocima - mučenicima
za vjeru, pravdu i slobodu. Bilo mu je
posebno drago kada sam mu rekao kako
je ideja Crkve hrvatskih mučenika nikla
na pozivu njegova prethodnika Ivana
Pavla II., koji je na prijelazu u novo
stoljeće i tisućljeće, videći kako se velike
opasnosti (oružje, neprijateljstva) preno-
se u novo vrijeme, pozvao sve narode ne-
ka popišu svoje mučenike da im budu
uzori, oni koji su bili spremni i život
žrtvovati za druge, nasuprot sve većoj
napasti da se druge iskorištava za vlastite
prohtjeve. Papa je i u toj ideji Crkve
hrvatskih mučenika prepoznao u našem
narodu onu kršćansku dušu koja i u naj-
težim prilikama znade reagirati u duhu
svoga kršćanskog uvjerenja.
Videći kako se Papi sviđa projekt Crkve
hrvatskih mučenika, ohrabrio sam se i
postao vrlo govorljiviji. Htio sam mu
kanskih sakralnih objekata. Idejom Crk-
ve hrvatskih mučenika bio je toliko odu-
ševljen da mu je nekako bilo čudno kako i
drugi narodi nisu u svojoj duhovnoj ob-
novi krenuli takvim načinom. Posebno je
zažalio što takav projekt nije susreo kod
svojih Slovenaca. Obećao je stručnu po-
moć pri uređenju Crkve.
Izrazio sam - kao što su učinili i drugi naši
biskupi - zahvalnost Svetoj Stolici za pot-
poru u vremenima naših najvećih kušnji.
Zamolio sam Papu da nam, svim sred-
stvima koja njemu stoje na raspolaganju,
i dalje pomaže jer je rat u Hrvatskoj i iz-
van nje nastavljen drugim putovima i
taktikama. Istaknuo sam, između osta-
log, da vodeća ekipa u svijetu, koja je
izišla kao pobjednička nakon Prvog i na-
kon Drugog svjetskog rata, ni danas ne
želi vidjeti Hrvate među pobjednicima pa
na razne političke načine nastoji obez-
vrijediti pobjednički put kojim je hrvat-
ski narod došao do svoje samostalnosti.
Dakako, Papa je dovoljno oprezan te nije
nastavio taj smjer razgovora, ali sam do-
bio dojam da dobro poznaje prilike u ko-
jima se nalazimo i opasnosti koje nam
prijete te ni on, sa svoje strane, poput svo-
ga velikog prethodnika, neće propustiti
nijednu prigodu da nas podrži i da nam u
nevoljama pomogne.
Na kraju bih želio naglasiti svoj snažni
dojam s ovog susreta i razgovora s papom
Benediktom XVI. Doista, to je čovjek
fine i blage naravi iz kojega izbija radost
života, radost da ga Bog drži, ali i radost
što mu je dao sugovornika koji je sada
pred njim, a petnaest minuta bio sam to
samo ja.
S Papom ste, kako ste rekli, razgovarali i
o prilikama u Hrvatskoj i o suvremenim
igrama okoHrvatske?
Razgovarao: Ante Bežen