Page 50 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

49
na Križni put uveo je električno osvjetljenje, obnavljao sav
inventar, crkveno ruho i pristupne ceste. Zbog neumornih
graditeljskih pothvata i stalnog šikaniranja vlasti župljani
su ga često nazivali "Sv. Josip radnik" ili "pop Joso muče-
nik".
Njegove zasluge za izgradnju i obnovu spomenutih svetišta
nemjerljive su kao i dobrota kojom je zračilo njegovo ple-
menito srce.
Umirovljen s 80 godina, pop Joso ostao je u svojem Trnov-
cu, pomažući braći svećenicima koji su uz svoje preuzeli i
njegove župe, ispraćao je župljane na posljednje počivališ-
te, bio je dušebrižnikom starih i nemoćnih ljudi u gospić-
kom staračkomdomu.
Stradalnik u komunizmu, na proslavi 50. obljetnice mis-
ništva, objavio je geslo s kojim je živio čitavog života, a
nije ga smio izgovarati: SVE ZA BOGA I ZA DOMO-
VINU. Iako sam nije imao vremena za bavljenje pisanjem,
svesrdno se zalagao za objavljivanje činjenica i istine o
prošlosti njegovih župa i župljana, jer „narod bez prošlosti
je narod bez budućnosti“, a on je svoj narod i Domovinu
poslije Boga najviše volio. Umro je u Gospiću 26. listopada
2006.
Počivao umiru Božjem!
Ana Tomljenović
U spomen
VLČ. JOSIP KAPŠ - OBNOVITELJ
I GRADITELJ LIČKIH SVETIŠTA
Skromni lički svećenik vlč. Josip Kapš, poznatiji kao „pop
Joso“, župnik Trnovca, Brušana, Smiljana i Bužima (Gos-
pićki dekanat) davno je postao legenda jednog dijela Like
zbog svog gotovo polustoljetnog požrtvovnog i ustrajnog
služenja Bogu i ljudima.
Potekao je iz Gorskog kotara (rođen u Gorencima kraj
Vrbovskog 18. ožujka 1917.) i vjerojatno bi bio skromni i
marljivi otac obitelji da nije uoči II. svjetskog rata bio
mobiliziran u vojsku Kraljevine Jugoslavije, postao
pripadnik Radne službe u Hrvatskoj vojsci, te preživio
Bleiburg i Križni put. Povratkom kući odlučio je poslušati
Božji poziv i postati svećenik. Zbog neistinitih optužbi
pošao je na još jedan "križni put" - robiju u Lepoglavi i
Staroj Gradiški. Za svećenika zaređen je 6. rujna 1954. u
Rijeci. Biskupskim dekretom od 9. rujna 1959. upućen je u
ličke župe: Trnovac, Brušane, Smiljan i Bužim.
Dana 4. listopada 1959. došao je u Trnovac, tu ostao do
smrti, a svoje posljednje počivalište sam je izabrao na
brdašcu s kojeg se širi pogled na veliki dio njegovih bivših
župa. Po dolasku u Liku zatekao je u jadnom stanju župne
crkve (jedna spaljena), župne kuće i duše župljana. Sve to
bila je posljedica ratnih stradanja i nametnutog ateizma.
Odmah je obnovio spaljenu crkvu sv. Martina u Brušanima,
u čijoj je sakristiji već za Božić 1959. služio polnoćku.
Poput prvih apostola pop Joso kilometarske je udaljenosti
prelazio pješice. Stariji župljani pamte njegov uvijek
užurbani hod ali i skrbne, tople i suosjećajne riječi i brigu za
obitelji i pojedinca.
Unatoč siromaštvu, čestim pozivima na saslušavanja i
zaprekama koje su mu postavljale komunističke vlasti, pop
Joso je uspio, uz pomoć župljana, vlastitim fizičkim radom
i snalažljivošću, temeljito obnoviti sve četiri župne crkve
(spaljenu
u Brušanima, derutne:
u Trnovcu,
u Bužimu i
u
Smiljanu), sagraditi:
u
selu Jadovno,
(s grob-
ljem) na Rosuljama,
u
Smiljanskom polju. Obnovio je:
na smiljanskom groblju,
u Trnovcu, dok su vlasti zabranile
započetu gradnju
-
. Sagradio je
i
Uz pomoć župljana kupio je četiri
zvona: malo
-
,
,
-
. U sve crkve i
crkvu Sv. Martina
crkvu
Sv. Nikole biskupa
crkvu Sv. TerezijeAvilske
crkvu Blažene Djevice Marije Karmelske
kapelicu Sv. Marije Pomoćnice
kapelicu Presvetog Srca Isusova
kapelicu Sv. Ivana Krstitelja
kapelicu Presvetog Srca
Isusova
kapelicu Majke Božje
od Sedam Žalosti
kapelice sv. Franje Asiškog u Lede
niku, jer nije pribavljena građevna dozvola
Križni put u Trnovcu.
zvono za crkvu Sv. Nikole biskupa u Trnov
cu za crkvu Marije Pomoćnice na Jadovnom za kape
licu Presvetog Srca Isusova na Rosuljama i za kapelicu
Sv. Ivana Krstitelja u Smiljanskom polju
Iz Gospićko - senjske biskupije