Page 56 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

55
Život s poskocima
Velebitski gorštak Vlado Prpić Prpa ne silazi s Velebita
Velebit je lijep i za vrijeme oluja, samo treba znati s njim.
Nije samo nalaz ceste taj koji me u po-
sljednje vrijeme zaokupljao. To je i po-
skok, zmija ljutica, zapravo s najljućim
otrovom u Evropi. U posljednje vrijeme
lijepo se družimo iako sam pretrpio već
dosta zmijskih ugriza. Posljednji od jese-
nas zamalo me nije stajao glave. Samo
brzina intervencije me spasila. Naime,
ugrizao me moj ljubimac, kapitalac sre-
brnasti poskok iz škrapa. Mnogo sam ga
puta imao u rukama, ali taj mi se puta is-
krao iz ruke i snažno me ugrizao za prst.
Uz velike bolove i silne komplikacije
jedva sam preživio, ali nisam zato pos-
koka zamrzio. On "živi svoj život", niko-
ga ne dira, pa smo sami krivi ako ovakvo
što doživimo. Zato često pokazujem lju-
dima poskoke, koje smatram zaštitnim
znakom Velebita. Savjetujem ljudima da
ih ne ubijaju, da im se ne suprotstavljaju,
a kada ih ugledaju, neka im sklone s
puta. Ako ni to uslijed naglog bliskog su-
sreta ne mogu izbjeći, neka nakon ugriza
što prije potraže liječnika, ali bez panike.
Poskok nije opasan kako se čini, on često
nema ni dovoljno otrova, racionalizira
se
ugrize jer mu otrov služi isključivo za
preživljavanje pa često doza koju ubrizga
u ljudski organizam nije smrtonosna.
Međutim, u 99 posto slučajeva čovjek je
kriv za ujed.
Na Velebitu i u Lici radi dosta planinar-
skih društava. Najbolje surađujem s naj-
starijim, a to je Visočica, drugo plani-
narsko društvo po starosti u Hrvatskoj. S
predsjednicom prof. Anom Lemić uređu-
jem
, časopis koji se bavi
baštinim, etnologijom, florom, faunom,
raznim obljetnicama, ali i putopisima.
List izlazi četiri puta godišnje, proda se u
nakladi od 1000 primjeraka, a čitaju
mnogi i izvan naše zemlje.
VolimVelebit do te mjere da sam u njemu
cijele godine, pa i onda kad se "vragovi
vesele", a to je u vrijeme pogibeljnih me-
ćava i orkanskih bura. Tada je Velebit li-
jep, samo treba znati sa njim, on mi je od
djetinjstva u krvi, zapravo iz njega nikada
ne izlazim.
Lički planinar
Mladen Kukina
V
lado Prpić Prpa jedan je od za-
štitnih znakova Velebita. Samo-
uki zaljubljenik u ovu našu naj-
veću i najljepšu planinu, posljednje de-
setljeće itekako pridonosi njezinu pro-
bitku .Istražujući njegovu floru i faunu,
ali i njegove povijesne putove, poučava-
jući mnoge koji žele upoznati Velebit,
Vlado je 2001. osnovao planinarsko dru-
štvo imenom "Prpa". Danas to društvo
ima 300 članova, što je svojevrsni feno-
men jer i Baške Oštarije, gdje Prpa živi, a
i sva općina Karlobag ne mogu dati taj
broj planinara.
Pitali smo "Prpu" o njegovim aktivnosti-
ma. On o tome priča:
- Velebitska je jedinstvena, tu živi oko
2500 biljnih vrsta. Pribavio sam mnogo
literature, prepoznao dosta biljaka i pro-
našao puno staništa za koje se do sada i
nije znalo. Iduće godine navršava se toč-
no 100 godina od otkrića degenije, kars-
tašice koja raste ovdje na svega tri mjesta.
Bilo bi lijepo cijelu iduću godinu posve-
titi njoj.
Nadalje, Velebit je u povijesti uvijek bio
sjecište raznih putova, čak iz rimskih vre-
mena. O tome postoji jedan znamen, koji
sam pronašao, a koji su kasnije potvrdili i
ljudi koji se u to razumiju, a to je oko de-
set kilometara rimske ceste. Nalaz je veo-
ma upečatljiv i bit će za znanstvenike ite-
kako interesantan.
Iz Ličko - senjske županije