Page 58 - Vila Velebita br 11

Basic HTML Version

57
su u ratu protjerani iz svojih ognjišta, mo-
gu obnoviti Liku pa ih moramo prihvatiti.
Trebaju steći osjećaj da su „svoji na svo-
me“. Imamo kontakte s doseljenim bo-
sanskimHrvatima, želimo suradnju s nji-
ma i snažno ih podržavamo.
Na to sam posebno ponosan. Na Medi-
cinskom fakultetu prof. Ivica Kostović,
tadašnji dekan, pozvao je mlade asistente
da se pridruže novostvorenim postrojba-
ma ZNG-a. Naravno da sam to prihvatio i
odmah se javio. Dobio sam zadatak da
organiziram vojni sanitet. Međutim, naša
samoorganizacija bila je puno šira tako
da je već početkom rujna 1991. u Gospić
otišlo oko 200 dragovoljaca, mahom
zagrebačkih studenata i drugih mladih
ljudi iz okolice Gospića, Perušića, Bilaja.
Uspjeli smo uz pomoć Industrogradnje
dobiti četiri vozila “tatre“ koje smo oklo-
pili i preuredili u oklopna vozila. Konvoj
je napala JNA kod Karlovca, ali srećom
bez žrtava. Preko Crikvenice, Senja i
Karlobaga stigli smo uGospić.
Žrtava je u Gospiću tada bilo vrlo mnogo.
Kad smo došli, grad je bio skoro prazan,
snajperi su bili velika opasnost, ranjenih i
poginulih svaki dan. Samo u gradu i oko-
lici bilo je šest vojarni bivše JNA. Civilno
stanovništvo nikada nije napustilo šire
područje Gospića.
Naravno, posebno se dobro sjećam dečki
iz Retkovca koje su vodili braća Šolaja.
Bio je tu i Damir Šaka iz Rudeša, koji je
poginuo na prilazu Metku pred kraj rujna
Docent ste na Medicinskom Fakultetu u
Zagrebu, endokrinolog, autor više od 150
radova objavljenih u zemlji i u svijetu, ali
i sudionik Domovinskog rata, kad ste os-
novali vojni sanitet u Lici. Recite nešto
više o tome.
Je li među vama bilo i rođenih Zagrep-
čana?
1991. Tada je ranjeno desetak naših deč-
ki.
Navodim samo jednu. Tijekom jedne no-
ći oko 5000 Srba iz Gospića organizirano
je napustilo grad, a ujutro je započeo na-
pad na Gospić. Osim što su izdali i na-
pustili svoj grad, strašna je spoznaja da
niti jedan Hrvat, često njihov prvi susjed,
nije znao da će oni te noći otići zbog po-
četka napada na Gospić. Ali dopustite da
o tim temama govorim nekom drugom
prilikom.
18. kolovoza 1992. godine u činu satnika.
Ima puno posla. Crkva hrvatskih mučeni-
ka nam je trajna obaveza. Upozorit ćemo
na gospodarske i obrazovne vrijednosti
prve hrvatske tiskare u Kosinju za mlade
Ličane, ali i cijelu Hrvatsku. Domovinski
rat začudo nije našao osobito mjesto u
edukacijskim programima mladih, a
i to želi osobito promicati. Ob-
navljamo i tradicionalnu Ličku večer, ko-
ja se ove godine održava u zagrebačkom
hotelu Sheraton 8. prosinca, upravo na
sam dan izlaska ovog broja . Imamo
realne planove za obnovu ili jačanje rada
kulturno-umjetničkih društava Ličana te
za športske aktivnosti, o čemu nešto do-
nosi i ovaj broj
.
Imate u rukama posljednji broj
posvećen Anti Starčeviću. Hvala na
dosadašnjem povjerenju. Čitajte
da bi vječno živjela, šaljite nam
prijedloge i ideje koje želite u njoj vidjeti.
Svima sretan Božić i nova 2007 godina.
Što je bila specifičnost ličkog ratišta?
Kad ste napustili vojsku?
Što će Vila Velebita raditi tijekom2007.?
Vila
Velebita
Vile
Vile
Vaša poruka čitateljima?
Vile Vele-
bita
Vilu Ve-
lebita
Razgovarao: Vlado Marić
iskreno poklone svi oni koji to trebaju
učiniti, pitanja o tome “što
ima s NikolomTeslom“, vjerujte, mi neće
biti.
Želimo uporno raditi i to je jedini isprav-
ni put. Bili smo malo razočarani onim što
smo vidjeli u Žitniku. Nema mjerodavnih
osoba za rad s posjetiteljima, nema ni su-
venira niti knjiga o Starčeviću i ovom
kraju, a ličku kapu čak nismo mogli ku-
piti. U blizinu kuće ne može se doći auto-
busom. O tome smo razgovarali s grado-
načelnikom Gospića gospodinom Koli-
ćem koji nam je dao izrazitu potporu. Na-
ime, bili smo u tom posjetu neposredno
nakon Svih Svetih i uočili da taj dan tamo
nije bio primjereno obilježen. U Klancu
smo ispred škole koja nosi Starčevićevo
zapalili nekoliko svijeća. Za takav čin ne
bi trebala
dolaziti iz Zagre-
ba. Možda školi u Klancu treba pomoći.
Povijesnu baština hrvatskog naroda, a u
to se ubraja i sjećanje naAntu Starčevića,
treba obilježavati za blagdane i u Žitniku
i uKlancu.
Svi koji su na mjestima gdje se za to dje-
luje i odlučuje. Evo još jednog primjera.
Članovi
pokrenuli su inici-
jativu da Osnovna škola u Karlobag dobi-
je ime Šime Starčevića koji je proveo u
Karlobagu 45 godina kao župnik, ali još
više zato što je napisao prvu gramatiku
hrvatskog jezika na hrvatskom jeziku.
Već prije dvije stotine godina bio je eu-
ropski intelektualac, perfektan um koji je
znao pet svjetskih jezika. Proveli smo an-
ketu u Karlobagu i nitko od anketiranih
nije znao ništa reći o njemu. Gdje je tu
obrazovni sustav? Inicijativu smo javno
predstavili u prepunoj crkvi. Naši sluša-
telji bili su službenici, umirovljenici, ri-
bari, učitelji, konobari iz Karlobaga i
podvelebitskih sela. Jako i spontano su
pljeskali što govori da smo na pravom
putu. Na mjerodavnim je ustanovama da
provedu inicijativu do kraja.
Moglo bi se reći da smo mi Ličani samo-
zatajni i da nismo nikoga oštetili. Lika je
godinama raseljavana. Iskreno se nadam
da je tome došao kraj. Moramo svima ko-
ji žele živjeti u Lici dati najširu potporu.
Mislim da doseljeni Hrvati iz Bosne, koji
Vila Velebita
«Vila je» imala više inicijativa zadnjih
mjeseci. Posjetili ste npr. Spomen dom
Ante Starčevića u Žitniku. Ima li to i neko
dublje značenje?
Vila Velebita
Tko je odgovoran za duhovnu obnovu u
Hrvatskoj?
Vile Velebita
U ostalim hrvatskim regijama obično vo-
le Ličane. Jesam li u pravu?
Za vrijeme posjeta Kninu u povodu Dana domovinske zahvalnostu 5. kolovoza članovi
"Vile Velebita" zaustavili su se pred legendarnim oklopnim vozilom na kojemu je danas
spomen ploča Damiru
čkog boji
Šaki iz Zagrba, junaku li
šta
Iz Udruge Ličana "Vila Velebita", Zagreb