Page 16 - Vila Velebita br 12

Basic HTML Version

16
Lički jezični identitet(i)
Prof. dr. sc. Ante BEŽEN, Učiteljski fakultet u Zagrebu
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
pretežno ijekavski, ali ima primjesa ikavi-
ce i ekavice. Istočnobosanskim u Bosni
govore Hrvati, Srbi i Bošnjaci tako da se
po njemu ne može prepoznati nacionalna
pripadnost. Ova je skupina danas nastanje-
na uglavnom u općinama Plitvička Jezera,
Gračac i Plaški i čini novi, četvrti dijalek-
talni identitet u Lici.
Na razini mjesnih govora dijalektalne oso-
bine ponekad se miješaju, što je također
značajno za jezični zavičajni identitet. Ta-
ko se npr. na području Gospića u zapadno-
štokavskom ikavskom javljaju ekavizmi, a
u selu Podlapcu, s hrvatskim stanovniš-
tvom, dobar je dio leksika jekaviziran pod
utjecajemokolnog srpskog ijekavskog.
Iznijeti lički jezični identiteti više su odre-
đeni tradicijski, nego po suvremenim ko-
munikacijskim funkcijama. Najprepozna-
tljiviji je ikavski odnosno ijekavski izgo-
vor, no u ostalim jezičnim osobinama sve
više prevladavaju obilježja standardnog
hrvatskoga jezika, što znači da dijalektal-
na razina jezičnog identiteta pomalo ne-
staje.
U znanosti je od ličkih narodnih govora
najbolje istražen istočnoštokavski (ijekav-
ski) te čakavski govori. Najslabije je istra-
žen zapadnoštokavski (ikavski) koji se go-
vori na ličkom prostoru. Bosanske govore
u Lici tek treba istražiti i odrediti njihovo
mjesto u dijalektalnoj karti Like. Do sada
su napisani rječnici ličke ikavice i čaka-
vice te rječnici pojedinih mjesnih govora
(Podlapac, Lovinac, Perušić).
Najbogatija književnost u Lici, osim na
standardnom hrvatskom, napisana je na
ličkoj ikavici i na gackoj čakavici. Djela
ličkih književnika iz 19. stoljeća imaju iz-
razita obilježja ličkog gorštačkog menta-
liteta – izvornost, škrtost, kratkoću i siro-
vost izraza, zbog čega su lički realisti Bude
Budisavljević, Jure Turić i Josip Draženo-
vić, kao pisci kraćih novela i crtica, nazva-
ni crtičarima te predstavnicima «trijeznog
realizma», hrvatskog naturalizma, odnos-
no verizma.
Nešto od ličkog jezičnog identiteta sadrže
i jezikoslovne koncepcije istaknutih ličkih
jezikoslovaca 19. stoljeća koji su, s obzi-
rom na stavove prema usvojenom stan-
dardnom jeziku, pravi oporbenjaci. Fran
Kurelac zalagao se za arhaični puristički
jezik, Šime Starčević, inače pisac prve
gramatike hrvatskoga jezika pisane ikav-
skom štokavicom, tražio je književnu ika-
vicu umjesto ijekavice, a njegov nećakAn-
te Stračević pisao je ekavicom prosvjedu-
jući protiv prihvaćanja ijekavice.
J
ezik je jedna od bitnih sastavnica
identiteta svakog čovjeka i naroda, pri
čemu se ponajprije misli na materin-
ski jezik. Materinski jezik pak u svom
govornom ostvarenju ima više oblika: raz-
govorni, mjesni govor, dijalekt, narječje,
standardni jezik, slang, profesionalni jezik
i dr. Razini nacionalnog identiteta pripada
identitet standardnog jezika. Na razini za-
vičajnosti pak, pa tako i ličke, jezični iden-
titet može se promatrati kao govor svakog
pojedinog mjesta (naselja), koji je opet sa-
stavni dio dijalekta, odnosno narječja ko-
jemu pripada.
U jezikoslovlju, dakle, razlikujemo tri ra-
zine zavičajnog jezika: narječje, dijalekt i
mjesni govor. Narječje je najopćenitija
razina. Hrvatski se jezik dijeli u tri narječ-
ja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko. Niža
je razina dijalekt, pa se svako narječje di-
jeli na više dijalekata. Tako se štokavsko
narječje na području Hrvatske dijeli u sli-
jedeće dijalekte: zapadnoštokavski (novo-
štokavski ikavski), istočnoštokavski (no-
voštokavski ijekavski) i slavonski (staro-
štokavski). Najniža je razina mjesni govor,
a pod tim se nazivom podrazumijeva go-
vor svakog pojedinog mjesta (naselja) jer i
mjesni govori imaju neka svoja posebna
obilježja.
Današnji jezični identitet ličkog stanov-
ništva nije, dakle, jedinstven ni s obzirom
na standardni ni s obzirom na zavičajni je-
zik pa se može govoriti o više jezičnih
identiteta u Lici.
Do turskih osvajanja Liku je u cijelosti na-
stanjivalo čakavsko stanovništvo, dakle
pripadnici hrvatskoga naroda. Tijekom
turskih osvajanja u Liku dolaze štokavci,
od kojih su ikavci danas u pravilu pripad-
nici hrvatskog, a ijekavci pripadnici srp-
skog naroda. Današnje stanovništvo Like
uglavnom pripada trima tradicionalnim
dijalektima: zapadnoštokavskim, istočno-
štokavskim i čakavskim s tim da su novi i
još neistraženi element doseljenici iz
Bosne.
Lika je posljednja četiri stoljeća nastanje-
na pripadnicima dvaju naroda – Hrvatima i
Srbima. Danas je njihova zastupljenost
drukčija nego prije Domovinskog rata, a
politički se to jasno iskazuje u obnašanju
vlasti nacionalnih stranaka u pojedinim
općinama. Hrvatski je službeni jezik na
cijelom teritoriju Hrvatske no, s obzirom
na prava nacionalnih manjina, u općinama
s većinskim srpskim stanovništvom (Do-
nji Lapac, Udbina, Vrhovine, Gračac), uz
službeni hrvatski književni jezik, u upora-
bi može biti i srpski književni jezik. Još
nije posve određeno koji se službeni oblik
srpskog standardnog jezika rabi u Hrvat-
skoj: je li to standardni srpski jezik koji se
govori u Srbiji (ekavski), ili oblik stan-
dardnog srpskog jezika koji se tradicio-
nalno govori u Hrvatskoj (ijekavski s dru-
gim obilježjima srpskog jezika). S gledišta
standardnog jezika može se reći da u Lici
mogu postojati dva identiteta: hrvatski i
srpski jezični standard.
S obzirom na dijalekte, u Lici postoje tri
tradicionalna identiteta: zapadnoštokavski
i čakavski, kojim govori hrvatsko stanov-
ništvo, te istočnoštokavski kojim u pravilu
govori domicilno srpsko stanovništvo. Za-
padnoštokavski, ili štokavska ikavica, po-
tječe iz zapadne Hercegovine, pa se u zna-
nosti naziva i zapadnohercegovački. Nji-
me govore štokavci hrvatske nacionalno-
sti, ponajprije Ličani štokavci iz područja
Gospića, Lovinca, Plitvičkih Jezera (Ko-
renica) i dijelova grada Otočca.
Čakavci nastanjuju područje Otočca i
Brinja, miješanog su ikavskog i ekavskog
izgovora, a posljednjih su godina razvili
poseban kulturni identitet upravo na osno-
vi čakavskog govora koji se uzima kao
obilježje pokrajine Gacke. Gacka, kao po-
seban jezični i kulturni identitet u okviru
Like, ima i snažno povijesno uporište jer
se pleme Gačani javlja u samim počecima
srednjovjekovne hrvatske države.
Istočnoštokavci ijekavci, čiji se dijalekt
naziva i istočnohercegovački, tradicional-
no su stanovnici istočne i dijela južne i
srednje Like, no ima ih i u drugim ličkim
krajevima.
Doseljeni bosanski Hrvati došli su uglav-
nom iz srednje Bosne (Jajce, Bugojno,
Mrkonjićgrad, Banjaluka), gdje Hrvati go-
vore ili zapadnohercegovačkim ikavskim
ili istočnobosanskim dijalektom koji je