Page 17 - Vila Velebita br 12

Basic HTML Version

17
Novovjekovno osmansko i vojnokrajiško
iskustvo bilo je pogubno za današnju Liku,
jer je cijelu regiju svelo na marginaliziranu
ratničko-graničarsku periferiju, prouzro-
čilo silne migracije koje su dubinski pro-
mijenile etnokonfesionalnu sliku pojedi-
nih ličkih ambijenata, a svakodnevni život
lokalnih ljudi opteretilo raznovrsnim kon-
fliktima i mnogim drugim nevoljama. Li-
čanin je tada primarno bio vojnik koji nije
«ni 10 koraka izlazio iz kuće a da ne po-
nese pušku» i seljak koji «Plugom pluži po
tvrdu kamenu, / Stoku pase po golu strme-
nu», jedva preživljavajući «u najvećem
znoju, jadu i bijedi», više gladan nego sit.
Sve je to u duljem trajanju stvaralo povolj-
nu klimu za kristaliziranje graničnih sta-
vova i povremene eruptivne provale druš-
tvenih tenzija u ovom ili onomobliku.
Pisci koji su u doba prosvjetiteljstva poho-
dili današnju Liku divili su se prirodnim i
povijesnim znamenitostima, ali se nisu
najpovoljnije izražavali o «barbarskim»
osobinama domaćih stanovnika, kritizira-
jući ih zbog tobožnje lijenosti bez obzira
na objektivne uvjete njihova života. Za
vrijeme romantizma prevladavala je pre-
dodžba o neustrašivom i odanom Ličaninu
koji «nepozna straha, nit' se boji zerna, niti
praha», kako se 1835. izrazio Ljudevit
Vukotinović. U drugoj polovici 19. stolje-
ća nastala je slika Nikole Mašića iz Otoč-
ca, koja prikazuje Ličanina u tradicional-
nom koloritu s kožunom, torbom, poga-
čom, nožem i štapom, osobu postojanog
karaktera i racionalne fizionomije, što na
svoj način dočaravaju i neke fotografije s
početka 2 0. stoljeća.
Godine 1900. u Zagrebu je objavljena
knjiga Lika i Plitvička jezera, zbirka put-
nih uspomena prirodoslovca Dragutina
Hirca. Naslovnica te knjige jedna je od
vjerojatno najljepših i najmaštovitijih na-
slovnica neke knjige o Lici, a na temelju
onoga što se na njoj vidi mogao bi se steći
dojam da je Lika prije stotinjak godina bila
pravi mali raj na Zemlji. Stvarnost je u isto
vrijeme bila sasvim oprečna tome:
64,40 % stanovnika Ličko-krbavske župa-
nije živjelo je 1900. u seoskim naseljima s
manje od 500 stanovnika. Poljoprivredom
se bavilo 92 ,60 % stanovnika županije.
Kuće su većinom bile drvene (60,2 9 %),
pokrivene šimlom (83,47 %), u pravilu
prizemnice (97,2 3 %). Čak 65,43 % muš-
karaca i 91,90 % žena starijih od pet godi-
na nije znalo ni čitati ni pisati. Kad se tome
dodaju nepogodno krško tlo, nerazvijena
tehnologija obrade zemlje, usitnjeni posje-
di i ustaljen tradicionalni život prema obi-
čajnim obrascima koji su se prenosili s ko-
ljena na koljeno, nije ni čudo da je ukupna
produktivnost ljudskog rada bila prilično
niska, da je glad bila vrlo česta pojava i da
su se mnoge ionako skromne ljudske ener-
gije u zapuštenoj Lici konstantno iscrplji-
vale u neimaštini koja je generirala samu
sebe. U potrazi za kruhom i boljim živo-
tommnogi su Ličani počeli napuštati zavi-
čaj. «Jadna Liko, / Izorala plitko / Posijala
ritko, / Pa 'ajde u Slavoniju / Tražit' hrane»,
govorilo se tada.
Ne može se zanijekati da je tijekom 2 0.
stoljeća došlo u Lici do vidljivih razvojnih
iskoraka, ali je napredak bio spor, mučan i
prepun zapreka. Ulaganja su bila nedostat-
na, a domaće energije preslabe. «Željez-
nicu dobiti će Lika / Kad već neće imat'
stanovnika», pjevao je Antun Gustav Ma-
toš. Prvi vlak stigao je u Gospić gotovo 60
godina nakon Zagreba. Društveno-politič-
ki okviri u 2 0. stoljeću bili su krajnje vari-
jabilni, međunacionalni odnosi nesređeni,
prelamanje ideoloških opreka (fašizam,
komunizam) drastično, a ratovi, osobito
Drugi svjetski rat i Domovinski rat, trau-
matična iskustva. Masovna nepismenost
svladana je tek u posljednjih pola stoljeća,
ali su upravo u tom razdoblju depopula-
cijski procesi u Lici poprimili kataklizmič-
ke razmjere.
Lika je i danas u općoj predodžbi lijepa
sredina, ali je u životnoj stvarnosti izrazito
deprivirana. Dovoljno je npr. samo površ-
no usporediti izdašnost zagrebačke regije s
ličkom da bi se uočile ogromne dispropor-
cije. Dakako, koncepti moguće revitaliza-
cije Like na osnovi klasične industrijali-
zacije u postindustrijskom svijetu više ni-
su izgledni, a izgleda da nisu više ni po-
željni. Zapravo se čini da bi zdrava, čista i
relativno nezagađena prirodamogla posta-
ti okosnica ličke budućnosti. To bi ujedno
mogla biti šansa da se smanji raskorak iz-
među predodžbe o Lici i stvarnosti u njoj,
odnosno da kvaliteta življenja i moguć-
nosti za slojevitiju artikulaciju ljudskih
motivacija u Lici, uz uvažavanje autentič-
nih vrijednosti, na optimalan način uhvate
i drže korak s razvojnim tendencijama su-
vremene Hrvatske, Europe i svijeta.
K
ao spojno područje koje povezuje
različite dijelove hrvatskoga pot-
kovičastog teritorija, Lika je pro-
stor od vitalne važnosti za političko, go-
spodarsko, prometno i svako drugo funk-
cioniranje Hrvatske kao cjeline. Unatoč
toj činjenici, Lika je danas jedan od naj-
nerazvijenijih dijelova Hrvatske. Taj para-
doks ogleda se i u stanovitom raskoraku iz-
među predodžbe o Lici i stvarnosti u njoj.
S jedne strane, Liku se često doživljava
kao hrvatsku «diku»: prirodno lijep pros-
tor gotovo djevičanske privlačnosti. S dru-
ge strane, stvarni je život u Lici u mnogo
čemu sve prije nego idilična pastorala.
Mnogi preživjeli elementi baštine iz stare i
srednjovjekovne povijesti Like, Gacke i
Krbave (npr. otkopani temelji monumen-
talne krbavske katedrale i dr.) upućuju na
zaključak da su ti prostori posjedovali niz
sadržaja koji su ih činili integralnim dije-
lom povijesnog razvitka na hrvatskom i ši-
rem prostoru prema tadašnjim civilizacij-
skim mjerilima. Iako nam sačuvani mate-
rijalni preostaci i pisani izvori iz tih vreme-
na razmjerno slabo posreduju obavijesti o
svakodnevnom životu lokalnih ljudi, mo-
že se logično pretpostavljati da je ukupna
životna dinamika u Lici, Gackoj i Krbavi,
zbog oskudne krške podloge, zacijelo i ta-
da bila bitno skromnijih razmjera nego što
bi se na prvi pogled moglo zaključiti, no
poneki uistinu fascinantni tragovi ljudsko-
ga stvaralaštva ipak upućuju na određenu
kvalitetu lokalnog življenja koja se razli-
kuje od one u kasnijem razdoblju.
Lika u prošlosti između predodžbe i stvarnosti
Doc. dr. sc. Željko HOLJEVAC, Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za povijest
Znanstveni skup - uvodna izlaganja