Page 19 - Vila Velebita br 12

Basic HTML Version

19
lucije dijelili sudbinu zajedničkog života
bliskog prirodi. Danas su, osim rentabil-
nih i statusnih, životinje nestale kao rad-
na snaga iz ruralnog gospodarstva. Taj je
gubitak utjecao na nestanak domaćih
pasmina i sorti; 7. Najbolji primjerci sje-
mena selektirani nakon žetve ponovno su
sijani a danas se sjeme kupuje. Seljak je
selekcijom i križanjem najboljih primje-
raka životinja sam stvarao najpogodnije
pasmine ili nabavljao iz drugih krajeva;
8. Mašina je zamijenila životinjsku i ljud-
sku radnu snagu, a ručnu obradu polja
(plijevljenje) intenzivno prskanje zaštit-
nim sredstvima. Mogu se navesti i druga
obilježja ruralnog a posebice našeg se-
ljačkog društva.
Ruralno društvo prostorno je živjelo u
malim naseljima – selima (u nas: raštr-
kana, zbijena ili ušorena). Svako selo je
svojevrsni «unikat» zahvaćen «socijal-
nom erozijom» i promjenom identiteta.
Seoski krajolik, što potvrđuju i današnji
primjeri, bio je dvostruko raznolik: raz-
nolikost prirodnog svijeta (šume, gajevi,
rijeke) i izmjenjivost različitih kultura na
sitnim parcelama. To je omogućavalo
zadržavanje i opstanak različitih živo-
tinjskih vrsta. Na sreću, Hrvatska je još
uvijek relativno bogata krajoličnom raz-
nolikošćumeđu kojima je i Lika.
Industrijalizacijom poljoprivrede nestaju
male parcele, širi se monokultura namije-
njena tržištu i postupno preuzima vodeću
ulogu. Raznolikost seoskog krajolika se
smanjuje, način poljoprivrednih radova
postaje jednoobrazan, a način života obi-
telji u selu veoma sličan. Promjene u pro-
storu utječu na promjene u ponašanju
ljudi prema sebi i onima u prostoru. Su-
sjedske i obiteljske razgovore zamijenio
je govor TVukućanima; uveden je mono-
log.
Nije moguće povratiti tradicionalnu seo-
sku krajoličnu romantičnu idilu, ali je
moguće racionalno održati krajoličnu
raznolikost unatoč tehničkim intervenci-
jama u prostor koje imaju različite eko-
loške i estetske učinke. Jer, na prostoru
žive ljudi – Ličani, o kojima, prema jed-
nom istraživanju, pripadnici drugih regi-
onalnih skupina imaju bolje mišljenje ne-
go oni sami o sebi.
Ruralna tradicija postaje iskustveno zani-
mljiva za moderno društvo. To se može
pokazati skicom nekih obilježja ruralnog
društva, posebice socijalnoekološkog
metabolizma.
1. Metabolizam ruralnog društva bio je
zatvoreni sustav (kruženja) razmjenema-
terijala iz prirode i ponovno vraćanje ne-
iskorištenog materijala u prirodu. Seljač-
ka ekonomija bila je ekološka ekonomi-
ja; 2 . Ekološki otisak stopala nije prelazio
mjeru iskorištavanja ograničenih prirod-
nih resursa na prostoru života lokalnih
zajednica i trošio resurse drugih zajed-
nica. Vrednote dovoljnost, umjerenost,
skromnost, solidarnost i stabilnost regu-
lirale su društveni život ali i korištenje
okoliša. Ruralno društvo uspostavilo je
balans između prirodnih izvora (resursa)
i potreba društva, a industrijsko društvo
je poremetilo (prekinulo) ruralni metabo-
lički odnos, uspostavilo industrijski me-
tabolizam odnosno metabolizam grada.
Stvorilo je metaboličku pukotinu između
čovjeka (društva) i prirode (okoliša) i
dospjelo u krizu. Poželjnost kvantitativ-
nog rasta dovela je do povećanja ekološ-
kog ruksaka i prekoračenja iskorištava-
nja raspoloživih prirodnih resursa; 3.
Kultura i kulturno stvaralaštvo povezano
je s agrarnim ciklusom i njegovim rit-
mom. Socijalno vrijeme agrarnog ciklusa
podijeljeno je na sekvence i ritualizirano.
Život u prirodi ciklično se ponavlja, pa
tako i život u društvu, što se obilježavalo
kršćanskim religijskim ritualima (ranije
poganskim početak i kraj godišnjeg cik-
lusa); 4. Solidarnost sa životinjama i
komunikacija s prirodom bili su značajan
element opstanka ruralnog društva. Živo-
tinje, kao i zemlja, imale su odmor kao i
čovjek koji je iskustveno «čitao» znako-
ve prijetnji i dobrobiti prirode; 5. Tropo-
ljni sustav (sustav tri polja) u seljačkoj
ekonomiji imao je više značenja: smanji-
vao je obiteljski rizik od gladi (ozime i
proljetne kulture), održavao je raznolike
poljoprivredne kulture; omogućavao je
odmor zemlji. Industrijalizacija poljopri-
vrede dokida tropoljni sustav seljačke
poljoprivrede i favorizira specijalizaciju i
monokulturu; 6. Poljoprivredno gospo-
darstvo, ovisno o reljefu i tradiciji, kori-
stilo je različite životinje. Životinja i čo-
vjek povezani su i tijekom kulturne evo-
Z
apadna kultura djeluje homogeni-
zirajuće na svijet kulture i svijet
prirode – kulturnu i biotičku ho-
mogenizaciju. Procesi modernizacije kao
proces glokalizacije, povezani su s neko-
liko «hegemonijskih» procesa: globalizi-
ranja, razvoja, ekologiziranja koji su
osnažili procese homogenizacije, ali
otvorili mogućnost suprotstavljanja i pi-
tanje socio-kulturnog identiteta. Globali-
zacija kao «neizbježan», «ambivalen-
tan», «neproračunat», «ireverzibilan» ali
«upravljiv» proces potakla je pitanje lo-
kalizacije. Jedni smatraju da je globali-
zacija pozitivna, a drugi da djeluje i nega-
tivno, tj. da ugrožava lokalne kulture i lo-
kalnu raznolikost. Kulturna homogeni-
zacija označava dominaciju jedne kulture
(zapadne) nad svim ostalima predmoder-
nim kulturama. To je vidljivo po širenju
tehnologija (proizvodnim i informacij-
skim sustavima), stila življenja, strukturi
i načinu prehrane (mcdonaldizacija),
standardiziranju opreme i proizvoda, ne-
stajanju nacionalnih (lokalnih) jezika i
komunikaciji na nekoliko, odnosno jed-
nim jezikom itd. Od desetak tisuća jezika
danas postoji oko 5 – 7 tisuća jezika a
2 .500 su pred nestankom. Nestanak jezi-
ka i njegova kulturnog konteksta djeluje
na promjenu kulturnog identiteta. Bio-
tička homogenizacija utječe na smanje-
nje potencijala genske varijabilnosti. U
dugoročnoj perspektivi to znači totalnu
monokulturu i poželjnost onih proizvoda
čije će GM-sjeme proizvođači kupovati
odmeđunarodnih korporacija.
Ruralno društvo ima dvostruku vrijed-
nost: kulturnu raznolikost i biotičku raz-
nolikost. Jedno od takvih područja je i
Lika o kojoj je davno pisao Rudolf Bi-
čanić u knjizi »Kako živi narod».
Ruralna tradicija u razvoju modernog društva
Prof. dr. sc. Ivan CIFRIĆ, Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za sociologiju
Znanstveni skup - uvodna izlaganja