Page 20 - Vila Velebita br 12

Basic HTML Version

20
uzajamni odnos između osobnog ja i
društva. Društvo pod utjecajem akcija
pojedinaca oblikuje skupine, organizaci-
je, mreže i institucije. Uzajamno, društvo
kroz jezik i znakove omogućuje pojedin-
cu preuzimanje uloga prema drugima,
uključivanje u socijalne odnose te odnos
prema sebi kao objektu. Ovaj pristup po-
znat je kao strukturalni u okviru per-
spektive simboličkog interakcionizma. S
druge strane, psihološki pogled na iden-
titet najviše se razvio kroz socijalno iden-
titetsku perspektivu unutar socijalne psi-
hologije. Temeljno polazište te perspek-
tive jest da je socijalni identitet znanje o
grupnoj pripadnosti i značenju koje pripi-
sujemo toj pripadnosti, emocionalna pri-
vrženost grupi te znanje o socijalnoj po-
ziciji grupe kojoj pripadamo u odnosu na
druge grupe. U novije vrijeme razvija se i
tzv. sociološko-socijalno-psihološka per-
spektiva unutar koje se nastoje integrirati
istraživanja i teorije iz spomenute dvije
perspektive te suvremene spoznaje o
identitetu učiniti komplementarnim i
konvergentnim. Na temelju tih procesa
može se očekivati da će se u budućnosti
više od ostalog istraživati integracija raz-
ličitih temelja identiteta (grupa, uloga,
osoba), odnos mnogostrukih identiteta
kod iste osobe (rodni, spolni, religiozni,
nacionalni i drugi), procesi potvrđivanja
identiteta te razvijati preciznije mjere
različitih aspekata identiteta.
U suvremenommultidisciplinarnom i in-
terdisciplinarnom pristupu identitetu,
dakle, važno je i na teorijskoj i metodo-
loštkoj razini uvažavati postignuća raz-
ličitih znanstvenih perspektiva s obzirom
na horizontalnu razinu (sastavnice iden-
titeta povezane s rodom, spolom, razli-
čitim društvenim ulogama itd.), vertikal-
nu razinu identiteta (sastavnice povezane
s teritorijalnom, etničkom, nacionalnom,
religioznom pripadnošću itd.). Takav pri-
stup omogućuje oblikovanje kom-
plementarne slike identiteta kao socijalne
kategorije koja, kao što je spomenuto,
pripada krugu najistraživanijih u društve-
nim i humanističkimznanostima.
2 004). Valja dodati da se u najnovije vri-
jeme, zahvaljujući razvoju visokih teh-
nologija, empirijski pristup identitetu
razvija i u okviru medicine istraživanji-
ma genetskog podrijetla pojedinih ljud-
skih skupina.
U okviru društvenih, humanističkih i bi-
hevioralnih znanosti istraživački i teorij-
ski interes za identitetom, kao posebnim
fenomenom, snažnije se razvijao u dru-
goj polovici dvadesetog stoljeća ili, pre-
ciznije, u zadnjih tridesetak godina. To se
posebno odnosi na teorije identiteta i so-
cijalnog identiteta razvijene unutar so-
ciologije (Stryker, 1980, 2 000; McKall i
Simmons, 1978; Burke, 1980. i drugi) i
psihologije (Tajfel i Turner,1979; Hogg i
Abrams, 1988, i drugi), budući da su
pristupi identitetu u okviru antropologije
snažnije razvijani već u prvoj polovici
dvadesetog stoljeća (Mead, 1934). Niz je
razloga činjenici da je naglašeni interes
za istraživanjem identiteta u okviru spo-
menutih znanosti relativno novijeg datu-
ma od kojih neki pripadaju teorijskom i
metodološkom sazrijevanju tih znanosti,
a drugi povijesnom kontekstu i procesi-
ma. Empirijska je, pak, činjenica da je
istraživanje identiteta danas, unutar tih
znanstvenih disciplina, među najistraži-
vanijimpredmetima.
Svi suvremeni pristupi identitetu nagla-
šavaju važnost konsenzusa oko definicije
identiteta kako bi se istraživanja identite-
ta iz različitih perspektiva učinila kom-
plementarnijim. Osim toga posebna se
pozornost usmjeruje na važnost razliko-
vanja posebnosti identiteta kao predmeta
istraživanja u odnosu na druge socijalne
kategorije s kojima je usko povezan, a to
se primarno odnosi na vrednote i kulturu
(Hofstede, 2 000). Pri tome se naglašava
individualna i grupna dimenzija vrednota
i identiteta za razliku od izrazito grupne i
institucijske dimenzije kulture.
Identitet, bez obzira na perspektivu, od-
nosi se na odgovor na pitanja „Tko smo“ i
„Kojim skupinama pripadamo“. Tako
npr. sociološka perspektiva naglašava
P
remda se u filozofijskim, a kasnije
i povijesnim tekstovima identitet,
kao predmet bavljenja, spominje
od samih pisanih početaka, suvremeni
pristupi identitetu razvijeni su tek u dru-
goj polovici dvadesetog stoljeća u okviru
društvenih i humanističkih znanosti. Ono
što razdvaja filozofijski od suvremenog
pristupa jest empirijska pozadina suvre-
menih pristupa u društvenim, humanis-
tičkim i bihevioralnim znanostima u od-
nosu na spekulativni filozofijski pristup.
Povijesni pristup, s druge strane sustav-
nije se bavi tzv. vertikalnom razinom
identiteta te utjecajempovijesnih procesa
na oblikovanje, razvoj i mijenjanje etnič-
kih i nacionalnih identiteta (Korunić,
Suvremeni pristupi identitetu
Prof. dr. sc. Vlado ŠAKIĆ
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
VI LA
E
L
E
B
I
T
A