Page 28 - Vila Velebita br 12

Basic HTML Version

28
Životno zadovoljstvo i osjećaj
sreće stanovnika Ličko-senjske
županije u usporedbi s ostalim
hrvatskim županijama
Ljiljana KALITERNA LIPOVČAN
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
P
od pretpostavkom da na opće blagostanje nekog društva
najviše utječu materijalna dobra, ono se dugo godina
procjenjivalo gotovo isključivo pomoću ekonomskih
pokazatelja. Međutim, u novije vrijeme sve je više dokaza da se
pri mjerenju nacionalnog blagostanja trebaju uzeti u obzir i
pokazatelji subjektivne dobrobiti. Istraživanja upućuju na to da
što su društva bogatija, na dobrobit pojedinaca više utječu so-
cijalni kontakti, emocije i osobno zadovoljstvo, nego prihodi.
Stoga se mjerenje subjektivne dobrobiti u posljednjih desetak
godina počelo provoditi u većini zemalja, što omogućuje me-
đunarodne usporedbe. Najčešće upotrebljavani pokazatelji su-
bjektivne dobrobiti su životno zadovoljstvo i osjećaj sreće.
Institut Pilar od 2 003. godine provodi slična istraživanja na
reprezentativnim nacionalnim uzorcima. U ovom će izlaganju
biti prikazani rezultati dobiveni u istraživanjima 2 003. i 2 005.
te uspoređeni s onima što ih je UNDP proveo 2 007. u svim hr-
vatskim županijama. Između 2 1 županije, stanovnici Ličko-
senjske županije su zauzeli 10. mjesto po osjećaju životnog za-
dovoljstva, a 15. mjesto po osjećaju sreće. Oba ova pokazatelja
subjektivne dobrobiti bila su najviša kod stanovnika Splitsko-
dalmatinske županije, a najniža kod stanovnika Bjelovarsko-
bilogorske županije.
često vodio pješice preko Velebita, a onda vlakom za Zagreb.
Pojedini Podgorci su znali i do petnaest puta otići u Liku u jed-
nome ljetu. Često se prenoćivalo i blago napojilo i nahranilo
kod istih ljudi u Lici, pa se to pretvaralo u duboka prijateljstva i
pobratimstva.
Susreti Podgoraca i Ličana nisu baš uvijek bili umiljati, poseb-
no to nije bilo u slučajevima kada bi Podgorci otišli krasti drvo
za drvenu građu u šume na ličkoj strani Velebita, a tamo ih u lo-
povluku zateknu lički lugari. Više puta je to završavalo krvavo,
no ponekad i doživotnimprijateljstvima.
Za razliku od Podgoraca, koji su često posjećivali Liku, Ličani
su relativno rijetko posjećivali Podgorje. Od svake te posjete
ostale su dogodovštine, priče, šale i dosjetke. Prvi susreti Liča-
na s morem i čuđenjem da je doista slano, pa do podgorskih škr-
tih jela i obroka u čast ličkoga gosta. Neizostavno su u Podgorju
u ličkim pričama prolazili Dane i Mane, pura i kiselo mlijeko,
lički medvjedi, sveta nedjelja, stasiti momci, ljudine i junaci,
kršni volovi, kiseli kupus i repa, snjegovi i vukovi.
Autor je pokušao spasiti od zaborava događaje i dogodovštine
iz Podgorja koji nestaju s ljudima koji su u njima sudjelovali. U
tome je jednim dijelom i uspio. Od preko tisuću zapisa više od
stotinu njih se na ovaj ili onaj način odnose na Liku. Autor se
nada da će ti zapisi uskoro biti tiskani i vidjeti svjetlo dana i da
će Ličani konačnomoći vidjeti sebe očima Podgoraca.
Pogled na Liku iz Podgorja
Prof. dr. sc. Branko KATALINIĆ
Technische Univesität, Wien
Institut für Fertigungstechnik
P
odgorje je primorski dio JužnogaVelebita između njego-
voga hrbata na sjeveru do Podgorskoga kanala i Zrmanje
na jugu. Na istok se prostire do Alana, a na zapad do Sv.
Marije Magdalene. Ono je s četiri strane bilo pod utjecajem
mentaliteta i kulture lokalnih, ali ponekad veoma različitih
sredina: Dalmacije, Bukovice, Like i Hrvatskoga primorja.
Podgorje je u prošlosti bilo veoma jako povezano s Likom, a taj
se utjecaj isprepletao na čitav niz načina. Od konjarenja, tj.
gonjenja na mazgama smokava, grožđa, rakije, vina i slanih
srdela i njihovoga mijenjanja po ličkim selima za žito i krumpir.
Podgorski zidari su se desetljećima upućivali u proljeće u Liku,
tu provodili ljeto zidajući kuće, torove, pojate, zgrade, putove i
ceste. S prvim snijegom su se vraćali preko Velebita sa zarađe-
nom hranom za zimu i nešto novca. Prije snjegova se odlazilo s
mazgama u Liku po krumpir za zimu, krumpir je gotovo uvijek
bio mijenjan za podgorsku rakiju. Sva zaprežna kola u Podgor-
ju su rađena u Lici, pa ako bi puklo rudo na kolima, Podgorac bi
skoknuo preko Velebita k majstoru po novo. Put za Zagreb je
«
»
Bela IV. i jačanje kraljevske vlasti u
Lici nakon provale Tatara 1242.
Hrvoje KEKEZ, prof.
Hrvatski institut za povijest u Zagrebu
P
isani izvori iz razdoblja prije Beline vladavine svjedoče
da su ugarsko-hrvatski kraljevi na prostoru Hrvatske, pa
tako i Like i Krbave, ostvarivali tek formalnu vlast, jer
nisu uspjeli ostvarivati vladarska prava. Takvo se stanje održa-
lo kroz 12 . sve do sredine 13. stoljeća. Poseban je položaj sred-
njovjekovne Hrvatske, napose Like i Krbave, u 12 . i 13. stolje-
ću proizašao iz njezina posebnog političkog razvoja. Kralj tu
gotovo nije ni imao kraljevske vlasti, jer tu nije imao nijedne
institucije svoje vlasti, ponajprije tu nema kraljevskih županija.