Page 30 - Vila Velebita br 12

Basic HTML Version

30
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Primorsko-krajiška oblast imala je u skupštini zastupnike hr-
vatske i srpske nacionalnosti. Nakon dogovora Svetozara Pri-
bićevića, kao predstavnika Samostalne demokratske stranke, i
Stjepana Radića, kao vođe Hrvatske seljačke stranke, čime je
bila stvorena Seljačko-demokratska koalicija, suradnjom
članova obiju opcija ostvareno je i potaknuto mnogo korisnih
stvari i na području Like koja se počela mijenjati u pozitivnom
smislu, jer su i radikali morali voditi više brige o ovom pod-
ručju, što pokazuje poboljšanje gospodarstva, prosvjete, pro-
meta, zdravstva 192 7. i 192 8. godine, sve do uvođenja šestosi-
ječanjske diktature kada su samoupravne skupštine i njihovi or-
gani prestali djelovati.
Ipak ono što je učinjeno tijekom 192 7. i 192 8. godine vrijedno
je spomena jer se Lika ponovno počela privredno i kulturno
obnavljati prisjećajući se dobrim dijelom i svojih povijesnih
vrijednosti i zaslužnih ljudi.
/ /, prijelaz /d'/ u /j/, aorist
, izostanak afri
kate / /).
ž
-
ž
Ovom temom želim pokazati i dokazati da gacka čakavština
pripada čakavskome narječju po većini znanstveno utvrđenih
kriterija, da ona nije slučajnost ili jezična iznimka te da se vri-
jedi njome pozabaviti i sustavno je na znanstvenoj i stručnoj ra-
zini izučavati uklanjajući zbog nedovoljna poznavanja stvo-
renu koprenumarginalne jezične pojave.
bim-biš-bimo-bite
Položaj gacke čakavštine u odnosu na
čakavsko narječje
Milan KRANJČEVIĆ
Kompolje, Otočac
, dipl. iur.
U
hrvatskima relacija je relativno malo poznata činje-
nica da sjeverozapadni dio Ličko-senjske županije
kontinentalnoga dijela govori čakavskim dijalektom,
zbog uvriježena stereotipa da prevladava štokavština ikav-
skoga ili jekavskoga izgovora. To područje se može podijeliti
na otočnu i brinjsku čakavštinu, teritorijalno međusobno pove-
zanu, premda se u literaturi rado govori o izoliranimamalenima
enklavama.
Ovom temom želim dokazati da gacka čakavština (shvaćena
teritorijalno po principu suvremene podjele Ličko-senjske žu-
panije iz Prostorna plana) nije enklava odijeljena i odcjepljena
štokavskim govorom pokojega naselja, već
-
čakavštinu Senja i Novoga Vinodolskoga
preko Ogulina, Oštarija, Modruša, Duge Rese, jugozapadnih
dijelova Karlovca pa sve do Ozlja i nekih naselja prema Žum-
berku te da se razbije uobrazilja čakavskih enklava kao minor-
noga relikta u primarno štokavskome okruženju.
Tema bi odredila gacku čakavštinu, poglavito otočku, po znan-
stveno utvrđenima kriterijima u odnosu na čakavski dijalekt u
Hrvatskoj. Gacka čakavština bi bila određena po različitima
kriterijima:
čnim' čakavskim
sustavom s tri naglaska, s dvonaglasnim sustavom, s četvero-
naglasnim štokavoidnim sustavom, s četveronaglasnim što-
kavskim sustavom i govori u kojima se isprepliću naglasne
značajke 1. i 2 . skupine),
škim kriterijima (buzetski ili gornjo-
miranski, jugozapadni istarski ili štokavsko-čakavski, sjever-
no-čakavski ili ekavsko-čakavski, srednjo-čakavski ili ikav-
sko-ekavski, južno-čakavski ili ikavsko-čakavski i lastovski ili
jekavsko-čakavski)
čnih kriterija po kojima se ocjenjuje pripada li
neki mjesni govor čakavskome narječju (zamjenica
ě
ę
č
da se prirodno na
stavlja na kvarnersku
- po refleksu 'jata' (ekavski, ikavsko-ekavski, ikavski i jekavski
govori),
- po naglasnome sustavu (govori s 'klasi
- po naglasnim i fonolo
- po osam klju
i
,
stara akcentuacija, refleks jata / /, prijelaz / / u /a/ iza /j/, / / i
èa zač
Stari gradovi Like, Gacke i Krbave
Dr. sc. Milan KRUHEK
Dr. sc. Zorislav HORVAT
Hrvatski institut za povijest u Zagrebu
S
intagmom stari gradovi Like i Gacke obuhvatit će se
priličan broj objekata u razdoblju od 13. do početka 16.
st., tj. do 152 6. godine i osvajanja većeg dijela Like po
Turcima. Ovi su objekti od sama početka različitih značajki: to
su burgovi, kašteli, utvrde oko naselja, vodeni gradovi, kule, dr-
vene utvrde, vojne postaje itd. Turske kule ne bi ovom prigod-
ombile spominjane.
Geomorfološke osobine ovih krajeva uvjetovale su smještaj na
terenu i način izvedbe te često nevelike dimenzije mnogih od
njih. Građevinski je materijal lokalni kamen u kombinaciji s
drvetom, a bilo je i potpuno drvenih utvrda.
Posebno je interesantno 15. st. zbog činjenice da povezuje dva
različita razdoblja povijesti, stila i oružja te
š građeni
burgovi, prema kraju 15. st. to je novi tip gradnje šteli, koji
su svojim uređenjem prilagođeni za borbu protiv vatrena
oružja. Na gotički način gradnje nadovezuje se renesansa, iako
više općenito nego s izrazitimpojedinostima.
Gradnja starih gradova tijekom stoljeća u okviru je trendova
razvoja obližnjih i udaljenijih krajeva Europe, iako ponešto
skromnije razine. Povijesne okolnosti često utječu na načine
gradnje i množinu objekata.
Struktura starih gradova prilagođena je domaćoj sredini i
situaciji na terenu, kao specifična arhitektura Karamanove
periferijske umjetnosti
«
»
– pojava turske
opasnosti. Dok su tijekom prve polovice 15. st. jo
– ka
«
»
«
»
«
».