Page 59 - Vila Velebita br 13

Basic HTML Version

Pustolovine
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Hrabra posada članova "Vile Velebita" u pustolovini
kojoj mirno more nije zanimljivo
Stari "morski vuk"
S
tari morski vuk Mile Vranić
pozvao je nekoliko članova
„Vile Velebita“ na krstarenje.
Matična luka jemarina Cres.
U početku sve je počelo kao u bajci.
Lijepo vrijeme, dosta hrane ima i
pića. Mile nas upozorava da bi
trebalo izbjeći rutu prema jugu jer je
prognoza vremena loša. Na srednjem
jadranu jugo, valovi, moguća i kiša.
Mile Brinjak nas upozorava ali mi se
ne damo. Nakon prve noći na moru
negdje između Lošinja i Paga
većinom glasova prisiljavamo
kapetana Milu da se krene na jug.
Potiho likujemo jer slijedeći dan sve
je pod kontrolom, malo valja ali mi
smo već na Kornatima.
Oko podneva trećeg dana napuštamo
Kornate i držimo pravac Visa, cilj je
Komiža. More sve jače valja. Kaže
Mile, kad smo između dva vala kao
da sve more ide na nas kad smo na
vrhu vala vidim svoje Brinje“. Sad
više nemam nikakve nade. Jedina
nada je Mile koji se rodio u Brinju i
posjećuje more zadnjih desetak
godina. Ni sam nisam siguran što on
stvarno zna o moru. Neki (ja) već
imaju morsku bolest. Negdje između
21 i 22 sata počela je jaka kiša nošena
jugom. Brod lupa li ga lupa. Tješi me
da je brod star svega dvije godine.
Svi ispod oka pogledavamo Milu. On
niti da trepne samo povremeno vikne
na Ivana koji je za kormilom. Alen iz
Rijeke dobro se drži a hladnokrvni
Petar iz Zagreba izabrao je san za
najbolji put za preživjeti.
Oko pola noći Petar se budi i
zabrinuto me, kao liječnika, pita što
bi bilo najbolje ako se kojim slučajem
ipak brod potopi. Kažem mu da
skočiti u hladno more i početi
najsnažnije plivati. Ali doktore, u
čudu me ponovno pita Petar: pa do
obale je deset sati plovidbe čemu
skakanje u more i snažno plivanje?
Odgovaram mu da će se tako najbrže
umori t i……Nakon toga jedno
vrijeme svi smo šutili. Negdje oko
dva sata iza pola noći ulazimo u
zavjetrinu Visa i vrata Komiže. Tad
sam se ponovno ohrabrio.
Iako mokar do kosti sjedam pored
Mile, starog morskog vuka, kojem
samoduvijek vjerovao.
Za Vilu piše: Milan Vrkljan
s uzbuđenjem raste i apetit
58