Page 18 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
16
mično, a znaju otići na kraće i za neke
društvene događaje kao što su Jesen u
Lici, te sajam, karneval ili smotra
folklora. Zna se dogoditi da u
Zagrebu na fakultetu ili vani upo-
znaju nekoga tko je rodom ili
porijeklom iz Like, iz njihovog kraja
ili drugih dijelova Like, no to se
događalo dosta rijetko. Općenito
prate što se događa doma, od
prognoze vremena do raznih do-
gađaja i društvenog života. Nijedna
od mojih sugovornica se ne truje
cigaretama niti sluša cajke i nije im
drago što među mladima i u njihovim
rodnim mjestima iste uzimaju sve
više maha. Život u gradu ih je naučio
na život u stanu i manjem prostoru
koji im se sad čini prihvatljivom
opcijom u budućnosti iako više
preferiraju kuću, no ono što ih
uznemiruje je jako mala količina i
preumjetna priroda u Zagrebu zbog
čega žale ''domaće”, a isto tako
naučivši na pravu ličku vodu i svjež
čisti zrak teško im se priviknuti. Ipak
u Lici imaju prave prirode, od jaruge,
drveća, kamenja, polja do ptica,
vjeverica, raznih domaćih životinja,
potpunu floru i faunu. Imale su ideju i
želju, ako ne prije, još od srednje
škole otići na studij u Zagreb, te sad
vidjevši sve pogodnosti i nedostatke
jednog i drugog načina života neke se
misle vratiti doma dok neke imaju
namjeru ostati živjeti u Zagrebu. U
Zagrebu im najteže pada nedjelja
koja je dan za obitelj, i dok su svi
doma na okupu one su same u stanu.
Najčešće odu na nedjeljnu misu u istu
ili neku još njima nepoznatu Crkvu
gdje uz molitvu zapale i pokoju
svijeću, a kako u Zagrebu ima mnogo
starijih generacija ličana (teren je
pripremljen pa naravno) imaju
rodbine kod koje odu na ručak, u
posjetu li se nađu pa tako lakše i
ugodnije provedu ostatak dana.
Uobičajeni radni dan bi bio: nakon
buđenja naprave nešto za pojesti,
spreme i operu što treba, odu na
fakultet, uče i prije i poslije tijekom
dana, nađu se s nekim, prođu po
gradu, malo pogledaju televiziju. U
Zagrebu su se naučile biti neovisne i
samostalne što će im naravno značiti i
pomoći nadalje u životu. Jedna od
najvažnijih karakteristika nekog
područja je jezik, pa tako i (nas)
ličana lički. Ličani se s jezikom ne
ističu i ne nameću u okolini drugih
hrvatskih narječja, a kao i u
mnogočemu tako se i u tome u po-
priličnoj mjeri asimiliraju s društvom
i okolinom u kojoj jesu. No ličani
pričaju, a trebali bi i više pričati svoj
lički budući je iako najbliži ikavici u
velikoj mjeri blizak književnom
hrvatskom, a i da bi drugi znali i
naučili više o tomnarječju, području i
ljudima. Kolegice različito pričaju sa
zagrepčanima i sa svojima doma
(ličanima). Nedostaju im riječi kao
što su:
, i još mnoge,
a ponekad shvate da im je ostalo od
baki vraganje (što se reče, kao neka
uzrečica: ''ajd k vragu''). Mnogi u
Hrvtskoj ne znaju osim ličkog
dijalekta i vokabulara ni naglaske
nekih mjesta i lokaliteta, kao što su
npr. Smiljan i Velebit koje znaju jako
čudno izgovoriti, kao i prezimena iz
Like. Kažu mi gospodične kako su
mnogi koje su upoznali imali, a neki i
nadalje imaju, potpuno krive stavove
i doživljaj Like i ličana. Neki tako
smatraju kako je Lika potpuno
zaostala u svemu, podcjenjuju ličane,
smatraju Liku selendurom, misle
kako su izolirani, a glavne i jedine
asocijacije na spomen Like su im:
medvjed, velika hladnoća, krumpir,
Velebit, nerazvijenost. Sve to
ukazuje na lošu informiranost Hrvata
o svojim krajevima, pa tako one
ispravljaju krive stavove i predodžbe
o Lici i svemu vezanom za Liku što ih
čini svojevrsnim ambasadorima Like
u Hrvatskoj, kao i sve druge ličane.
Osamostalivši se na nekoliko godina
kroz svakodnevni život i nove
situacije stečena je dobra podloga za
samostalni život što bi teško bilo
doživjeti doma gdje su osjetne
karakteristike manjeg grada i/ili sela.
Naspram drugih ličani se ne razlikuju
puno od onih iz drugih krajeva Hrva-
tske koji su na studiju u Zagrebu,
osim što su ličani uglavnom mirniji,
ali uvelike drže do tradicionalnih
hrvatskih i obiteljskih vrijednosti za
koje se nadaju kako se neće izgubiti.
Smatraju gospodične kako se ličani
dobro predstavljaju pred drugim
područjima Hrvatske, te kako su
inteligentni i da se nemaju ikakvog
razloga sramiti ičega iz svog ličkog
kraja, ličkog života, ličkog društva i
doprinosa Hrvatskoj.
nedilja, divanit, zera,
pripoznat, metnit, varenika, lipo,
merlin, dite, izobadirat
Unutarnja terasa kafića Blue Up-a mjesto je gdje mlađi gosti u
intimnijoj atmosferi ispijaju jutarnju kavicu
Za Vilu piše: Mario Vrkljan