Page 27 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

Ljudska prava
O
s n o v n o p r a v i l o s v i h
teoretičara ljudskih prava
j es t pos t i ć i obj ekt ivni
karakter samih teorija ljudskih prava
kako bi se one mogle primijeniti u
bilo kojoj zajednici, gdje su odnosi
među ljudima regulirani različitim
moralnim običajima i drugim
prirodno-pravnim zakonima koji se
razlikuju od države do države, a u toj
zajednici participiraju individue
kojima su ugrožene slobode ili
etničke i druge zajednice koje
aspiriraju ka približavanju svojoj
matičnoj zajednici u duhu slobode i
prava; dakle mehanizmi pridruženi
teoriji o ljudskim pravima bi im to
trebali omogućiti, odnosno zaštititi ih
od dominantnih slojeva društva
(zajednice).
Obveza svih ljudi u nekom dobrom
društvu je u tome da se moraju biti
spremni odreći onoga što bi im
potencijalno trebalo pripadati, a ne bi
im koristilo, u onolikoj mjeri koliko
bi drugim članovima društva štetilo,
te uzimati, (participirati) ono što im
pripada kako bi postigli svoju
slobodu i pravednost. Sva razumna
stvorenja u svojoj biti teže dobru,
način ostvarivanja tog dobra dijeli
ljudski rod, povijest, ljudske čine na
one koji razumiju odgovornost i koji
poznaju granice svoje subjektivne
datosti, te na one koji to ne razumiju
jer ne žele, niti mogu razumjeti
dobro, bilo kao pojedinci, bilo kao
skupina ili država, te su spremni
učiniti sve kako bi zadržali svoj svijet
dominacije i odnose u kojima je
uzimanje osnovni motiv.
U tom rascjepu dvaju suprotnih
stajališta ili koncepcija javlja se
dobro i zlo, subjektivno i objektivno;
rađa se odnos slabijeg i jačeg, a svako
malo, mislim u vremenskoj dime-
nziji, zbog ovih osobina hetero-
genosti ljudi i društva dogodi se poraz
ljudskosti, odnosno razuma, ljudskog
razuma.
Njegovi su lomovi krvavi, a još su
krvaviji kad se sukobi nastavljaju,
ako prethodno nisu bili uspješno
okončani jednom i l i drugom
koncepcijom (dobrom ili zlom).
Povijest je pokazala nebrojeno puta
da je upravo čovjekov “recidivirajući
egoizam” uzročnik sumanutog
pustošenja, obračuna čovjeka sa
svojom prošlošću i budućnošću.
Njegovi “animalni” obračuni sa
samim sobom, obračuni su života i
smrti, dobra i zla, te se provlače, bez
obzira koliko država bila orga-
nizirana, svijest i savjest velika, kroz
sva vremena u kojima čovjek vodi
glavnu riječ, a njegov egoizam mu je
gorivo, pokretač ka onome što je za
njega samoga dobro, a za drugoga
pojedinca to isto dobro – zlo.
Zato je Slobodu jedino moguće
ostvariti umom, jednakost mora-
lnošću, samostalnost pojedinca
odgovornošću, tj. dužnošću prema
obvezi, odnosno ostvarivanju egzi-
stencije. A sve to možemo imenovati
dobrim životom ostva-renim u takvoj
državi koja poštuje ova tri načela,
koji su i danas ideali mnogih država,
jer žele biti dio globalne svjetske
nadnacionalne zajednice, gdje su
nacionalna običajnost i njeni zakoni
25
Piše: prof. Luka Maršić