Page 29 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

P
rirodne ljepote slunjskog kraja oduvijek su
privlačile prolaznike i znatiželjnike. Slunj sa
svojom romantičnom okolicom, trima rijekama –
Koranom, Mrežnicom i Slunjčicom, Rastokama i
slapovima Slunjčice, čini „vrata Plitvičkih jezera“, kako
mu se tepa. Kroz ta vrata, nažalost, ljudi danas samo
projure svojim limenim ljubimcima, jedva se osvrćući na
ova bogatstva. Niti znaju niti ne pomisle koja sve još
prirodna i povijesna bogatstva i zanimljivosti ovaj kraj
nudi. Među njima je i niz zapuštenih starih i značajnih
gradova-utvrda.
Preko prapovijesnh gradina, rimskog naselja pa do
današnjih vremena živjelo se na slunjskom području još
od prapovijesti. O burnim prošlim vremenima tog
područja i danas svjedoče zidine starog frankapanskog
grada sagrađenog na kamenoj uzvisini iznad rijeke
Slunjčice.
Stari Grad Slunj, Slunjska Gradina, Castrum Slunj ili
Slovin-Grad kako ga sve zovu bio je povijesno središte
feudalnog vlastelinstva knezova Frankapana, odnosno
njihove slunjske loze.
Slunj se prvi put spominje u 12. st. kao feudalna utvrda
koju Bela III. daruje krčkim kneževima. Značajniji razvoj
na području grada započinje u 14. stoljeću. kada kralj
Karlo Robert daruje krčkim kneževima čitavu Drežničku
županiju kao nasljedni posjed, a novi vlasnici, budući
Frankapani, grade na novostečenim zemljama dva
središta, gradove Tržac na Korani i Slunj na Slunjčici.
Kao utvrđeni grad, u tlocrtu nepravilnog šesterokuta,
Slunj se prvi put u pisanim izvorima spominje 1390.
Dvadesetak godina poslije spominje se i naselje
(trgovište) izgrađeno na suprotnoj starni Slunjčice koje se
razvija pod zaštitom frankapanskog grada, a pod čijom se
zaštitomosniva i franjevački samostan.
1426. Frankapani postaju jedna od najmoćnijih
velikaških obitelji u Hrvatskoj. Te je godine krčki knez
Nikola postao hrvatsko-dalmatinski ban i uzeo prezime
Frankapan. U njegove posjede spadaju i otok Krk,
Vinodol, Modruš, Senj, Gacka i Lika, Cetin, Slunj i Ozalj,
a od kralja za 28 000 dukata dobiva Bihać, Knin, Lapac,
Vrliku, Ostrovicu, Skradin, Lučku županiju i Poljica. U
15. stoljeću grad i okolica se razvijaju.
Krajem 15. stoljeća počinje se osjećati početak drastičnih
promjena izazvanih stalnim osmanskim prodorima u ove
krajeve. Područje Slunja je bilo ničija zemlja, samo još
jedan dio nesigurne granice između Europe i Osmanskog
Carstva. Posljednje predziđe bila je upravo slunjska
gradina. Tako kroz 16. st. naselje propada, a feudalni grad
pretvara se u graničnu, krajišku obrambenu utvrdu. 1572.
izumiru Frankapani Slunjski te Slunj postaje kraljevskom
tvrđavom. 1578. utvrda nakratko pada i pod osmanlijsku
vlast. Stoljeće konstantnih sukoba rezultiralo je
pustošenjem Slunja i njegova franjevačkog samostana
1582. te početkom iseljavanja stanovništva u Gradišće i
Moravsku. Uništen požarom s vremenom je obnovljen.
Krajem 16. st. značajno je pogranično uporište i poprište
brojnih bitaka i pobjeda nad Osmanlijama. Svoju važnost
potvrđuje kada je na prijelazu 16. i 17. st. osnovana i
slunjska kapetanija
Krajem17. st. naselje se obnavlja i razvija u današnji grad
Slunj. Dva i pol stoljeća Slunj je bio vojno središte Vojne
krajine za područje između Korane i Une. Sredinom 18.
st. preustrojem Vojne krajine ukinuta je podjela na
kapetanije i vojvodstva – stvorene generalkomande,
pukovnije, bataljuni i satnije. Tom reorganizaciojom
Slunj postaje pukovnijom karlovačkog generalata. Od
1778. do 1790. bio je čak i sjedište zapovijedajućeg
generala u Hrvatskoj. Sa slabljenjem osmanlijskog
pritiska slabila je i važnost Slunja. Sama Gradina stradala
je u požaru koji ju je zahvatio 1822. i tu otprilike završava
slavna povijest Slovin-Grada.
Slunjska Gradina / Slovin-grad
Danas Slunjska Gradina spada među desetke ostataka Frankopanskih dvorova, utvrda i crkava koje propadaju.
Za Vilu piše: Dijana Fišter
27