Page 42 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

izvana tijekom noći govore da doktor
Neville nije sam.
Film “Ja sam legenda” ipak je malo
drugačiji od ostale holivudske
produkcije tog žanra. To je mješavina
post-apokaliptičnog filma i horora.
Horori su strašni, ali nisu uvjerljivi
jer u zombije, vampire i ostala
čudovišta baš i ne vjerujemo. Post-
apokaliptični filmovi (asteroid udara
u Zemlju, Sunce eksplodira, napad
izvanzemaljaca itd.) rado su gledani
ali opet nam ne izgledaju kao
n e p o s r e d n a o p a s n o s t ( o s im
nuklearnog uništenja, naravno).
Nakon gledanja takvih filmova iz
k i na i z l a z imo smi j uć i s e i
komentirajući. Gledajući film “Ja
sam legenda” bojimo se, osjećamo
jezu i strah. Ne zato što film obiluje
scenama tipičnim za horor filmove.
Ne zato što vidimo puste i razrušene
Redatelj:
Francis Lawrence
Glavna uloga:
Will Smith
Godina: 2007.
gradove. Nego zato jer se ono strašno
u ovom filmu zaista može i u
stvarnosti dogoditi. Može se dogoditi
sutra ili u vrlo skoro vrijeme. Jedan
od najvećih kolektivnih strahova
dvadesetog stoljeća bio je scenarij
nuklearnog uništenja. Najveću
bojazan početkom dvadesetog prvog
stoljeća izaziva mogućnost mutiranja
opasnih virusa i početka neke nove
pandemi je. Danas, u vri jeme
genetskog inženjeringa, novih
smrtonosnih virusa, “kravl jeg
ludila”, “ptičje gripe”, gledanje
ovakvog filma nije samo zabava nego
i iskra za razmišljanje o tome što sami
sebi radimo. To je najveća vrijednost
ovog filma.
Ja sam legenda” baziran je na
istoimenom romanu Richarda
Mathesona. U Hollywoodu postoji
tradicija snimanja “remake” filmova
pa je tako i “Ja sam legenda”
prerađeni uradak znanstveno-
fantastičnog filma “The Omega
Man” iz 1971. godine. Tada je lik
Roberta Nevillea glumio Charlton
Heston.
Will Smith dao je dobru predstavu.
Iako smo ga navikli gledati više u
komedijama uvjerljivo je prikazao lik
očajnika na granici ludila koji
pokušava spasiti svijet. Redatelj
Francis Lawrence nema puno
iskustva u snimanju filmova,
poznatiji je kao redatelj spotova
glazbenih zvijezda. Može mu se
zamjeriti loša kompjuterska grafika i
animacija te traljavi specijalni efekti
kad znamo mogućnosti novih
tehnologija. Trebao se više potruditi.
Slike praznog i zapuštenog New
Yorka kojim lutaju divlje životinje
doista su uvjerljive. Tijekom filma
uspješno je razmjestio “flashback”
scene tako da postupno saznajemo što
se događalo u prošlim godinama. “Ja
sam Legenda” neće dobiti Oskara, ali
unatoč svim nedostacima, vrijedi ga
pogledati.
Za Vilu piše: Nikica Marković
Ja sam legenda
(I Am Legend)
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
40