Page 45 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

N
anese li vas put u Karlobag
tijekom zimskih mjeseci
zapitat ćete se da li je to onaj
isti gradić što u ljetnim mjesecima
vrvi od domaćih i stranih turista, koji
uživaju u čistom moru i ugodnom
odmoru daleko od gradskog smoga i
nervoznih vozača u jutarnjim
špicama. No sada, kada su kupaći
kost imi spreml jeni duboko u
ladicama, u Karlobagu se živi na
dane. Dane kada sunce prkosno neda
oblacima da mu priđu, i kao da cijeli
ovaj kraj, more i planine zagrli i
umiri. Navikli da nemamo sadržaja
kojim bi zaokupili svoje slobodno
vrijeme, zadovoljni smo i kada
možemo izaći i udahnuti naš uistinu
čisti zrak. Tada svi požurimo pobjeći
iz kuća, obaviti kupovinu, popiti
kavu, prošetati ili loviti lignje s naše
rive ili na moru s barke. Sve je nekako
živo i ugodno.
I u te dane zaboravimo da smo malo
mjesto, koje svake godine netko
napusti u potrazi za lakšim uvjetima
života. I pitamo se, nismo li i mi
slijedeći koji će napustiti ovu oazu
mira, ali i uskraćenog načina života i
požuriti prema velikim neonskim
reklamama i svemu onome što nudi
veliki grad. No, ne smijemo zamjeriti
nikome tko odluči okrenuti novu
stranicu života negdje drugdje,
negdje gdje će mu se pružiti prilika da
si osigura bolju egzistenciju, stekne
bolje obrazovanje i iskoristi svoje
potencijale. Jer, nije lako živjeti u
ovakvom kraju kao što je naš
Karlobag. Nije se lako pomiriti sa
usamljenošću i mrtvilom koje okuje
Karlobag od jeseni pa do kasnog
proljeća. I ne može nitko razumijeti
što to znači biti zatočen u kući ako
nije doživio bašku buru. Ta silna bura
se u ovaj kraj sjuri s Velebita brzinom
i do 180 km/h. Zatvori ceste i odsiječe
Karlobag, nekada i po nekoliko dana
za redom. A još ako se udruži sa
snijegom i kišom koja se uslijed
hladnoće ledi na kolniku, mislit ćete
da se nalazite na nekom drugom
kontinentu gdje još uvijek žive
nomadi ili da netko snima film o
vremenskimneprilikama.
Često se tada u gradu zateknu putnici
prolaznici i ostaju tako po nekoliko
dana zatočeni skupa sa mještanima,
zapitkujući stalno kada će se vrijeme
smiriti i otvoriti ceste. Ipak, ako i
ostanete zarobljeni u Karlobagu
uvijek ćete pronaći utočište i topli
obrok, i svaki će vam mještanin
pomoći i uputiti vas kako se ponašati
u takvim uvjetima. I kad već
pomislimo da nikad neće prestati,
opet sunce dobije bitku sa oblacima i
burom i udahne život u naše malo
mjesto. Dobro je kad je zima «blaga»
pa ne bude puno takvih teških dana.A
zadnjih godina čini se da su i ti
pakleni dani rjeđi, pa zimu lakše
izguramo. Naročito tijekom pro-
sinca, jednog od najljepših mjeseci u
godini, kada svaki dan ima posebno
značenje za svakog od nas. Najprije
se razvesele djeca darovima što im
svake godine u crkvi sv. Josipa dobri
Sveti Nikola podijeli zato što su bili
dobri. Taj dan im ne može ništa
pokvariti, pa ni vrijeme. Ozarenih
lica, neki pomalo i preplašeni sjedaju
u krilo Svetom Nikoli i obećavaju da
će i slijedeće godine biti dobri i
zaslužiti darove.
Svakoga jutra, bez obzira na
vremenske neprilike, odlazi se na
jutarnje mise – zornice koje daju
posebnu čar predblagdanskom
raspoloženju mještana. A na Svetu
Luciju posadimo božićnu pšenicu i
pratimo svaki dan do Božića kako bi
znali kakvo će vrijeme po mjesecima
biti slijedeće godine. Na badnje veče,
prije odlaska na polnoćku, okupi se
obitelj oko božićnog drvca kako bi
svatko stavio pokoju kuglicu i s njom
unio dio sebe i dao mu život. I živi
tako to naše drvce sve do Sveta tri
kralja kada smo već lanjsku godinu
spremili u ladicu i veselo potrčali u
novu. A ta nova godina donosi opet i
novu zimu i novu buru. Samo da ne
bude još jača, na ovu smo se već
navikli.
Za Vilu piše: Lucija Tomljenović
ima u Karlobagu
43