Page 48 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

da se bore s burom i provesele na svoj način.
Bažani tradicionalno svake godine, nakon što prođe
blagdan Sveta tri kralja organiziraju maškare i već, koliko
to puta bude koje godine, maškaraju se, luduju i zabavljaju,
jer kad sumaškare, sve je dozvoljeno.
Kad je riječ o maškarama u Karlobagu, ne smijemo a da se
ne sjetimo našeg dragog mještanina koji je godinama bio
meštar Karlobaškog karnevala. Nažalost, prije dvije
godine naš meštar je umro. Bio je to svima nama znani
dugogodišnji ravnatelj Osnovne škole Karlobag, Mirko
Stilinović. Tradicionalno je, u svom veseljačkom stilu
preuzimao ključ grada Karlobaga i predvodio vesele
povorke maškara ulicama Baga. Pokazujući svoju
unutarnju snagu i veseli duh, svatko tko bi ga sreo onako
veselog uskočio bi u povorku i zapjevao s njim.Učenici
osnovne škole, građani Karlobaga kojima je i samima
najčešće bio učitelj u školi i izvan nje, sa zahvalnošću ga se
sjećaju i često stanu zapaliti svijeću na njegov grob.
Ali ne samo da više nemamo meštra karnevala, nego se i
maškare, kako teku godine, sve manje i manje okupljaju i
ljudi se sve manje vesele. Zar će mo radi nekakvih lokalnih
nesporazuma dopustiti da nam i ta tradicija zamre?! Svaka
zima koja dolazi donosi novi niz problema zbog kojih je
maškara sve manje. Najveći problem u organizaciji
karlobaških maškara svakako je prostor u kojem bi se
održavale. Karlobag nema mnogo stanovnika, ali maškara
ima mnogo. I staro i mlado, svi rado u subotnje veče pohrle
umaškarani na ples na kom je sve dozvoljeno.
Razgovarajući sa mještanima, nisam uspjela saznati od
kada se ovdje štuje i obilježava tradicija maškaranja. Stariji
sumještani ne sjećaju se početka, pa se pretpostavlja da,
pošto je Karlobag primorsko mjesto, od samog njegovog
osnutka počeo je običaj oblačenja maski, izrada „Bumbre
„(mesopusta) i njegovo spaljivanje.Ali krenimo od godina
kojih se ljudi sjećaju.
U sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća
Karlobag je imao bogat društveni život. Postojalo je
kulturno-umjetničko društvo „Divko Budak“ koje je svake
godine sviralo za okupljene maškare. Brojilo je desetak
članova, među kojima su bili Branko Kovačević, Boris
Minić, Slobodan Minić, Nikola Kovačević, Božo
Kovačević, Ivica Miletić, Tomislav Kovačević, te pokojni
Petar Šegota, Petar Naglić, Ante Rudelić i Ivan Potočnjak
(Ćenća). KUD je bilo poznato u cijeloj sadašnjoj
županiji, a na natjecanju klapa osvajali su prva mjesta.
Na karlobaškim maškarama svirali su dalmatinsko-
primorske pjesme, te one „domaće“ koje se danas sve
manje pjevaju i pamte.
Izrađivao se „Bumbre“ koji je uvijek bio krivac za sve
loše stvari koje se dogodiše u prošloj godini. U
večernjim satima skupljali su se umaškarani Bažani i uz
ples do ranih jutarnjih sati veselili se, pjevali i plesali.
Bilo je tu za svakog ponešto; i odrasli i djeca veselili su
se na svoj način. Oko ponoći bio je izbor za najljepšu
masku, za najružniju masku, za najbolju grupu, za
najljepšu dječju masku…Najčešće je prva nagrada bila
slasna čokoladna torta, koja je izvana prelivena
čokoladom, a iznutra bila od palente. U goste su
dolazile maškarane grupe iz Gospića, Žabice, Senja. Na
posni utorak Bažanke bi pekle frite i na Baškoj placi
dijelile ih prolaznicima. Naravno, da je uz tradicionalnu
notu, ovaj dio imao i natjecateljsku.
Početkom Domovinskog rata tradicija maškara
se počinje buditi. 1994. godine, Ivica Badurina
piše pjesmu Baškom karnevalu:
Pod zvukovima ove pjesme karlobaške maškare
prisustvovale su na Riječkom karnevalu i
ponosno branile tradiciju Baškog karnevala.
Kako vidite, Bag ima tradiciju. Pitanje koje nam
se nameće je: do kada će je imati?
Ove godine Turistička zajednica Općine
Karlobag ima problem oko nalaženja
adekvatanog prostora. Poželimo im sreću i na
zadovoljstvo svih Bažana neka se ova tradicija
održi i za slijedeće naraštaje.
Zimi kad je misec prvi
Svima nešto zaigra u krvi,
Leti, leti užanca stara,
Došlo vrime karnevala.
Plavog mora slijedi trag,
Doći ćeš u Karlobag,
Tu je pisma, tu je bal,
Slavni Baški karneval!
Karlobag, moj Karlobag,
Najdraži mi grad,
Po cilome Bagu
Čuješ pismu staru
Maškare u Karlobagu!
Za Vilu piše: Ana-Maria Devčić
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
46