Page 49 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

G
radske tržnice, ti «gradski
trbusi» kako ih popularno
zovu umjetnici vični peru,
mijenjaju se brže nego bi se to
očekivalo od tog tradicijskog načina
nuđenja robe široke potrošnje. Ne
tako davno gospićka je tržnica bila
mjesto gdje se na jednome mjestu
moglo naći sve ono što su vrijedni
ljudi stvarali vlastitim rukama.
Proizvodi od drveta, suveniri, lonča-
rski proizvodi, odjeća i obuća, pre-
hrambeni proizvodi… Sve to imalo
onaj izgubljeni dašak iskona, vre-
mena i običaja što su pokleknuli nad
globalizacijom i tehnološkom ekspa-
nzijom. Slika tržnice u Gospiću danas
je sasvim drukčija. Starijim žiteljima
ona je pomalo strana i nevesela jer je
onaj domaći, ruralni «štih» skoro
sasvimnestao.
Tržnica danas nudi gotovo 70 posto
odjevnih predmeta. Uglavnom s
etiketom «Made in China». Kvaliteta
takve robe uglavnom je u rangu one
što smo je u ex-Jugoslaviji kupovali
na tršćanskom Ponte Rossu. Metle,
košare, saonice i ostalu drvenariju
više ne prodaju Kuterevci. Zamijenili
su ih obrtnici iz okolice Varaždina.
Nađe se tu ponešto voća i povrća,
sretnijim petkom ima i ribe. Tek smo
na dva mjesta našli nešto doista
domaće, iz ličkih kuća. Marija
Rudelić je iz Novosela kod Smiljana i
na tržnicu povremeno donese
domaće sireve, škripavac i suhi sir.
“ Ja sirim već 35 godina i imam svoje
stalne mušterije”, pripovijeda nam
baka Marija. Sirevi idu po 60 kuna.
Donila sam i nekol'ko litara prave
šljivove rakije. Ona ide po 50 kuna.
Vridi više, al' je nemo'š prodat'.
Na upit kako prolazi s inspekcijama
odgovara kako ih razumije jer i oni
moraju raditi svoj posao. Kaže,
«oglobili su me par puta, ali što se
možem živit’ se mora jer nemam
penzije!»
Uz Mariju Rudelić sireve nudi i
Bogdan Žigić iz Bužima. Uz smijeh
govori kako se «udao» u Bužim, ali to
nikada nije požalio. Njegovi sirevi
stoje jednako kao i kod bake Marije.
Konkurencija se svela na dvoje
postarijih ljudi. Mladi za ovaj posao
nemaju puno vremena.
A što da ti rečen, nastavlja razgovor
baka Marija. Na selu je ostala sama
starčad. Neće niko k blagu. U gradu
se bolje živi. Svi se pogospodili.
Još koja godina i 'ko će ti držat
blago, radit' na zemlji? Ovi oko
nas prodaju tuđu robu. Nji'
niko ne dira. Nas nekol'ko
dolazimo ovamo petkom s
mrvom svoje sirotinje i
truda. Danas je ledeno
pa su neke žene odu-
stale. Zamalo ćemo
svi odustat'!
Za Vilu piše:
M. Smolčić
Tržnica u Gospiću
47