Page 5 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

3
T
ijekom božićnih blagdana
susreli smo se s gospodinom
Mar t inom Pas tuovićem,
dugogodišnjim potpredsjednikom
Uprave i članom Nadzornog odbora
PLIVE, te pokušali saznati kako je
putovanje iznimno inteligentnog
dječaka iz Donjeg Pazarišta završilo
leaderstvom u PLIVI, jednoj od
najznačajnijih tvrtki lijekovima u
Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe. A
priča, zapravo, ide ovako…
Zahvaljujem gospodinu doc. dr.
Mi lanu Vrkl janu, koj i mi je
omogućio da nešto kažem čita-
teljima VILE VELEBITA, a Vama da
to postane i čitljivo. Sve je počelo
1940. g. u Donjem Pazarištu, gdje
sam se rodio u obitelji punoj topline i
moralnih vrijednosti. Otac je stalno
radio sezonske poslove po Slavoniji i
Njemačkoj. Imali smo malo zemlje,
samo jednu kravu, a majka se brinula
o meni i bratu. Uvijek je to bio
skladan život, ne uvijek u obilju ali ne
i u nestašicama. U osnovnu školu sam
se upisao 1947.g., gdje su mi svi
govorili kako sam izuzetan učenik.
Ja, zapravo, nisamni vjerovao da je to
baš tako. Ali, sve te pohvale su me
jako motivirale da još više učim.
Koristimo prigodu da Vam čestitamo,
u ime Uredništva VILE VELEBITA,
na Vašoj iznimno uspješnoj karijeri
proteklih četrdesetak godina. Kako je
sve počelo?
Sjećam se tako, kad je dolazio
prosvjetni inspektor u našu školu, ja
bih obično znao odgovore na sva
njegova pitanja i tako spašavao
„ugled“ svojoj omiljenoj učiteljici
gospođi Tonki Starčević. U
ovakvom, gotovo idi l ičnom
o z r a č j u , z a v r š i l o j e mo j e
četvorogodišnje školovanje u
Donjem Pazarištu. Svi smo po
završetku školovanja dobi l i
nagrade u skladu s ostvarenim
uspjehom. I, upravo te
nagrade, dovele su do
jedne određene, da
tako kažem, nevje-
rojatne stvari da su,
učenici s prosječnim
uspjehom, dobi-
vali mirisne sa-
pune, a ja, kao
najbolji učenik,
dobio sam če-
tkicu i pastu za
zube. To je
izazvalo pra-
vu ko-nste-
rnaciju kod
mojih ro-
d i t e l j a i
s u s j e d a ,
jer je ova
nagrada
bila ne-
uspore
d i v o
lošija
z a
Martin
Pastuović