Page 72 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
U
druga građana 'Velebitska
udruga Kuterevo' (VUK)
vezana je danas prvenstveno
uz upravljanje Utočištem za mlade
medvjede u Kuterevu. Utočište koje
brine za medvjeđu siročad prvo je
takve vrste, i zasada jedino, u svijetu.
Taj originalni hrvatski izum, čiji je
nastanak iniciran 2000. godine, po
svome jedinstvenom predznaku
posve je humani 'proizvod'. Ima
sličnih utočišta u svijetu nekoliko, ali
nisu za mladu siročad, već za odrasle
medvjede. Zahvaljujući tome, o
Kuterevu se glas pročuo preko svih
šest kontinenata.
Lijepo zamišljen projekt dobit će
konkretizaciju u proljeće 2002.
godine dolaskom prvog stanovnika u
Utočište, malog mede koga je u
šipražju potoka Vitunjčica kod
Ogulina pronašao mladi pastir.
Ogulinska lovačka udruga proslijedit
će medvjedića u kuterevsko Utočište
koje time počinje uistinu 'raditi',
p r e md a j o š n e m a n i k a k v e
infrastrukture i ograda. Medo je već
od milja prozvan Mrnjo zbog
neobične navike, speci f ičnog
glasanja sličnog mrmljanju, koja ga
ni u starijoj dobi nije napustila, a
školarci su, valjda inspirirani
Nazorom, predložili i da se doda
prezime Brundo. Ganutljiva je bila
skrb kojom su Mrnju obasuli sa svih
strana, a on ju je izgleda rado i
prostodušno prihvaćao osjećajući se
'kod kuće'. Taj će medvjedić uskoro
postati medijska zvijezda, zajedno sa
svoj im udomi tel j ima, ci jel im
Kuterevom. Hrvatska televizija
odmah će snimiti dokumentarni film,
a tisak će se naprosto natjecati tko će
objaviti dirljiviju priču.
čište je stigla mala
medvjedica koju su mještani
Lukovdola prije toga držali u kavezu
u staji. Dobila je ime Luka (po
Lukovdolu) Gora (po Gorskom
kotaru), a reagirala je posve drugačije
od Mrnje. Nije prihvaćala ni Mrnjino
društvo, a kamoli čovječje, pa je
prema savjetu stručnjaka puštena na
slobodu, u goru iznad Kutereva. U
kasno ljeto te 2002. godine izgubit će
joj se svaki trag na Velebitu, no nema
naznaka ni o njenu stradavanju.
Ipak, bilo je suđeno da Mrnjo uskoro
dobije družicu. Nakon što je
mjesecima bila zatočena u hali jedne
ratom razrušene tvornice u Glamoču,
Nakon svega dva tjedna poslije
Mrnje u Uto
mladu medvjedicu Uprava šuma BIH
početkom svibnja 2002. poklanja
Utočištu. Nazvali su ju Janko, ne
znajući da je ženka. U Kuterevu
dobiva novo odgovarajuće ime: Janja
(Agneza) Zora. Odlično se snalazi u
novim okolnostima i bez problema
dijeli najveći 'stambeni prostor', treću
ogradu, sMrnjom.
će mjesto u Utočištu naći
nakon svega godinu dana i Ljubo Lik,
medo koga su u Ostrovici kod Ličkog
Osika psi lutalice satjerali na stablo u
dvorištu Ljubomira Labinjanina.
Bilo je to u svibnju 2003. Iste godine
u lipnju uhvaćen je 3-godišnji Zdravi
Gor u dvorištu vikendice Zdravka
Milera u Sungerskom Bukovcu.
Tamo je redovno tjednima dolazio
'namečivši' se na hranu koju su mu
ljudi davali. Opet uz pomoć Đure
Hubera i u dogovoru s lovnikom
Uprave šuma Delnice, medo je
prebačen u Kuterevo. Medvjedi
Ljubo i Zdravko postaju veliki
prijatelji, do danas nerazdvojni u igri
dijeleći zajedničku ogradu.
š dva
medvjedića, brata i seke, koji su
dospjeli u Utočište, no njihova priča,
na žalost, nema sretan završetak. U
veljači 2004. prilikom lova na
veprove na brdu Marasovača iznad
Bilopolja, senjski lovci uznemirili su
zabrloženu majku-medvjedicu. U
takvoj opasnosti lovac Adam
Rukavina ubio ju je lovačkom
puškom, a mladunčad je odnio kući.
Nakon dva tjedna, Mara Buna i Ado
Bunj , bunjevački medvjedići ,
dopremljeni su u Kuterevo. Bajka
nije dugo potrajala, jer je 4-mjesečni
Ado uginuo, i to od jake infekcije
probavnog trakta. Stres koji je
d o ž i v i o n a g l im i p r e r a n im
odvajanjem od majke hraniteljice
učinio je svoje. Bila je to prva
tragedija u Utočištu i velika žalost u
mjes tu. Nakon obdukci je na
zagrebačkom Zavodu za biologiju,
Ado je dostojno zakopan na Kopija,
Svoje
Zanimljiva je i sudbina jo
Selo medvjeda i ljudi
70