Page 73 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

tromeđi Kutereva, Krasna i Kosinja.
Sestrica Mara sprijateljila se s psom
mješancem, a 2005, godine i ona je
prebačena u srednju ogradu kod
Ljube i Zdravog. Međutim, zbog
neotpornosti stečene u prvim
mjesecima života i ona će, na veliku
žalost, podleći infekciji. Do danas
s l i čni s luča j evi prona l aženj a
bespomoćne siročadi nisu se više
ponavljali.
Tijekom prve tri godine djelovanja
Utočišta bilo je najvažnije medvje-
dima pružiti odgovarajuću skrb, a to
je podrazumijevalo prije svega
adekvatan smještaj, pa su velikim
zalaganjem mještana i samoga
Crnkovića ručno podignute tri tzv.
ograde. Nije bilo ni lako ni
jednostavno kako to danas može
izgledati. Sličnog Utočišta nema, pa
je to bila zapravo jedna velika škola u
kojoj se učilo i smišljalo od početka.
Tijekom rujna 2002. prva ograda na
rubu sela puštena
j e u »pogon«
p o s t a v š i d om
Mrnji i Janji. Go-
dine 2003. radi se
druga ograda i u
njoj se smještaju
m l a d u n c i i z
nadošlog nara-
štaja, Ljubo Lik i
Zdravko Gor. Na
drugoj lokaciji
t i j ekom 2004 .
gradi se 'baby
centar' - manja
ograda sa zatvo-
renim posebnim
prosto-rom koja
će ubuduće služiti
kao prihvatilište
z a n a j m a n j e
medvjediće od 2
d o 6 mj e s e c i
starosti. Unutar
dviju većih ogra-da postavljena su i
dodatna debla za igru medvjeda, a
2005. izgrađene i kamenice – bazeni s
protočnom vodom. Za posjetitelje je
tek naknadno uređena prikladna
šetnica i info suvenirnica.
štana, postajali su s
vremenom sve značajnija pogonska
snaga Utočišta brojni volonteri. Do
Osim samih mje
danas je u Kuterevu održan niz
volonterskih kampova u organiziaciji
Volonterskog centra Zagreb, a i dalje
u Kuterevo mladi iz svih krajeva
svijeta dolaze volontirati, izgrađivati
i unaprjeđivati Utočište. Posve su se
pak udomaćile Zagrepčanke Maja
Burazer i Nikolina Kuharić koje
imaju najduži volonterski staž, do
danas vjerne idejama očuvanja
tradicijske kulture i divljine koje su ih
i privukle naVelebit.
Za posjetitelje je Utočište otvoreno
od proljeća, točnije od Cvjetnice prije
Uskrsa, pa sve do kasne jeseni.
Tijekom proljeća i jeseni dolaze
najviše planinari te školarci i
ljubitelji prirode u okviru orga-
*niziranih skupnih izleta. Ljeti
Utočište obilaze turisti iz Hrvatske i
inozemstva. Najveća je gužva zaVelu
Gospu, kada navraća dio hodo-
časnika iz obližnjega Krasna. Već
prve godine 2002. Kuterevo je
posjetilo 5 tisuća ljudi, a svake
sljedeće godine broj se povećao, da bi
zadnjih godina narastao na 20 tisuća.
Bez ulaganja u marketing, jer su
simpatični medvjedi bili dovoljan
razlog za povremena medijska
'opsjedanja' Utočišta, dogodilo se
čudo kakvo priželjkujumnoga mjesta
perspektivna u turističkom smislu.
čišta i
Tako je djelovanjem uto
dolaskom posjetitelja, volontera i
medijskih djelatnika selo izloženo
novim društvenim komunikacijama,
druženjima i susretima koji za
njegove stanovnike mogu biti
obogaćenje načina života, a katkad i
određeni stres. No, Kuterevo u skladu
s proklamiranim idealima održiva
razvoja nije promijenilo ritam života,
uspješno se odupirući kome-
rcijalizaciji bilo kakve vrste. Postalo
j e b r and - po j am za eko l ošk i
angažman s pozitivnim predznakom,
prava mala institucija u zaštiti prirode
poznata uHrvatskoj.
će danas reći i da je cijela priča
pomalo nevjerojatna. Tko je mogao
prije nekoliko godina očekivati da će
projekt bez posebnih pretenzija za
uspješnošću ili slavom uspjeti u
tolikoj mjeri, ostvariti sklad težnji
obična čovjeka i znanstvenika,
zbrinuti medvjediće siročiće, ali i
voditi stalnu brigu o volonterima,
pomiriti interese za očuvanjem
tradicijskog načina života i netaknute
prirode sa suvremenim trendovima
eko-turizma. Kuterevo je danas u
pravom smislu utočište i medvjeda i
ljudi, gdje su odmor i okrjepa
velebitskom 'energijom' potpuni.
Neki
Za Vilu piše: Dražen Prša
71