Page 8 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
6
veliku neizvjesnost upravo sa
slobodnim tržištem. Posljedica
je takvog „turbokapitalizma“, kao što
vidimo, stres, na koji ljudski
imunosni sustav nema odgovora, jer
sam organizam nije u stanju
proizvesti proteine potrebne za
suzbijanje i razvoj bolesti. Jedini lijek
protiv ove sablasti, da ju tako
nazovem, koja u konačnici vodi
radno sposobnu populaci ju u
nezaposlenost, jest razvitak svake
države ali takav, da svako privatno
vlasništvo nije istodobno i prihva-
tljivo, ukoliko nema socijalno
opterećenje, odnosno socijalnu
osjetljivost. Zapravo, jedina prava
misao jest da je čovjek vrijedniji od
svojeg rada. Tržište bi se moralo
ostvarivati samo kroz eko-socijalno-
tržišno gospodarstvo, tj. ukoliko
donosi generacijsku pravednost,
socijalnu pravednost i pravo budućih
naraštaja na čisti okoliš, zrak, vodu i
tlo.
Možemo se prisjetiti ENRON-ovog
bankrota, najveće američke energe-
tske korporacije, koji je, uz tzv.
„kreativno knjigovodstvo“, imao
izvrsnu bilancu stanja a bilancu
uspjeha krivotvorenu, te je ugrozio ne
samo buduće naraštaje, nego u
cijelosti poništio i minuli rad svojih
prethodnika, budući da su mirovinski
fondovi investirali u njihove dionice.
Tržište je odgovorno za tzv.
tehnologiju burzovnih mjehura, pa
mi se zato čini da je u hrvatskoj
državi, osnivanjem Gospodarsko-
socijalnog vijeća GSV, u koje su
uključeni poslodavci, sindikati i
Vlada, izabran dobar put hrvatskog
održivog razvitka, jer u sebi
objedinjuje osobitu senzibilnost i
visoko uvažavanje naših pretho-
dnika, pa sve do prirodnih resursa kao
što su pitka voda, tlo, more, šume,
zrak, klima i genetska raznolikost.
Definitivno su, proizvodnja i
potrošnja, pokretačke snage društva i
vrijeme odgađanja je prošlo. Svatko
je odgovoran za ono što čini i za ono
što nije učinio, a imao je mogućnost.
Vaša vizija razvojne strategije
Hrvatske u slijedećih pet godina!
Možemo samo jedno reći, od
maštovitih dosjetki se ne može
živjeti. Usudio bih se reći da je tržište
najveće zlo koje je čovjek izumio. U
njemu se gubi i Bog i čovjek, te božji i
naravni zakoni. Međutim, živimo u
ovakvom svijetu i moramo naći
prikladan odgovor za njega. Svjetsko
gospodarstvo nadraslo je nacionalne
okvire, a u nacionalnim okvirima
odražavaju se socijalni problemi.
Zato je neophodno razvijati socijalnu
svijest, koju treba institucionalno
definirati kako bi bila u mogućnosti
nadzirati socijalne prilike, ali
istodobno, i kontrolirati tržišne
mehanizme.
Kad me pitate za strategiju razvitka
hrvatske države u slijedećih pet
godina, mogu vam odgovoriti da
svakoj strategiji prethode misija i
vizija. Leaderi stvarajumisije. Viziju
ostvaruju leaderi i manageri, a
strategiju provode manageri. Za
početak, moramo pojasniti razliku
između leadera i managera. Leaderi
rade prave stvari, a manageri prave
stvari na pravi način. Misija je vječna,
etična, legalna, legitimna i za osobu i
za narod i za državu. Misija je,
definitivno, sretan i zadovoljan
pojedinac u pravednoj državi. Vizija
ima zadaću kako ovo i ostvariti. Ako
promatramo svjetsko gospodarstvo,
vidimo da postoje dominantni
proizvođači i dominantni vele-
trgovci. Za stabilnost svake države
važno jest da je ona prisutna u oba
ova segmenta. U svojem proizvo-
dnom portfoliu valja imati svakako
n e š t o o d s l i j e d e ć i h
komponenti: proizvodnju računala,
zrakoplova, automobila, vojne
opreme i farmaceutskih proizvoda.
Ukoliko niste u ovim segmentima
zastupljeni, onda transnacionalne
kompanije raspršuju samo svoje
proizvodne kapacitete, a za sebe
zadržavaju istraživanja, razvitak
tehnologija, patente, financije,
zaštićena imena proizvoda i sve
oblike intelektualnog vlasništva.
Koje su mogućnosti i načini
iskoristivosti prirodnih resursa u
regionalnom razvitku Ličko-senjske
županije?