Page 9 - Vila Velebita br 14

Basic HTML Version

7
Kad govorimo o razvitku Ličko-
senjske županije, valja svakako
naglasi t i da treba razmišl jat i
dvostrano. Naime, kontinentalni dio
Like je kontinentalna, a primorski dio
Like je sredozemna klima. Kontine-
ntalni dio Like, s relativno malim
brojem godišnjih sunčanih sati,
uv j e t u j e t očno od r eđen i t i p
gospodarskog razvitka Županije.
Velebit, kao poveznica između
hrvatskog sjevera i juga, bogat je
šumama i vodama, koje su vrlo važan
preduvjet razvitka. Ja sam, osobno,
puno skloniji industrijskom razvitku
Like. Ali, prije nego iznesem ovu
svoju argumentaciju, rekao bih nešto
o globalnom zatopljenju i zaga-
đenosti okoliša. U Ličko-senjskoj
županiji, može se sa sigurnošću reći,
da su voda i tlo čisti; u tlu nema teških
metala, a voda je kemijski i
mineraloški apsolutno čista. Ovakvo
stanje treba održavati i u budućnosti.
Što se tiče globalnog zatopljenja,
sama znanost nema egzaktnih
pokazatelja što se uistinu događa.
Onog trenutka kad je znanost
ustanovila da freoni (sredstva za
rashlađivanje) oštećuju ozonski sloj
iznad Antarktike, pristupilo se
zabrani ovih sredstava u proizvodnji.
Efekti su vidljivi – ozonske se rupe
smanjuju. Kad govorimo o efektu
staklenika, posebice ozloglašenog
ugljičnog dioksida CO2, priča
postaje nejasna. Pojedina ljudska
djelovanja uzrokuju emisiju CO2 u
atmosferu, primjerice: zagađenje
ostvarenim djelatnostima u ene-
rgetici s 25%, sječom šuma s 18%,
poljoprivredom s 14%, prijevozom s
14%, stanogradnjom s 8% i
industrijom s 10%. Sada vidimo,
prema indeksima zagađenja, da
industrija, kao žila kucavica razvitka
društva, a percipirana u javnosti kao
najveći zagađivač okoliša, zapravo
emitira najmanje CO2 u atmosferu.
Cijelu priču možemo demistificirati
zaključkom da svaka industrija, pa i
ona „najprljavija“, može proizvoditi
i, istodobno, štititi okoliš u cijelosti.
Primjerice, u samom središtu Beča
postoji spalionica opasnog otpada,
koja proizvodi električnu energiju, a
u neposrednoj blizini nalaze se
bolnica i dječje igralište. Na
dimnjacima se nalaze monitori, koji
dvadesetčetiri sata dnevno kontro-
liraju sagorjevanje plinova.
Za Liku bih preporučio izgradnju
kogeneraci j skih elekt rana na
biomasu (otpadno drvo), koje
proizvode struju i paru. Primjerice,
prva takva elektrana već je izgra-
đ e n a u s a m o m s r e d i š t u
Gospića. Energija je postala pitanje
suverenosti države, a Lika ima
ogromni potencijal za izgradnju
nekoliko stotina megavata topline i
st ruje. Svakako, stočarstvo i
proizvodnja funkcionalne hrane
(primjerene podneblju u kojemu
živimo), kao novi trendovi u
svjetskoj proizvodnji hrane, otvaraju
ogromne mogućnosti regionalnog
razvitka, jer hrana, uz svoju osnovnu
zadaću, treba imati i ljekovita
svojstva za čovjeka.
Vizija Gospića promovira ga kao
grad s tridesetak tisuća stanovnika, s
respektabi lnom indus t r i jom i
potencijalom bar jedne snažne tvrtke,
koja bi kotirala na zagrebačkoj burzi.
Postoji li mogućnost da se moderne
tehnologije koriste i u Lici, koje bi
bile usklađene sa suvremenim
ekološkim imperativom očuvanja
prirodnog okoliša?
Konkretnije, u ovom trenutku sam u
pregovorima s jednim poslovnim
čovjekom hrvatskog podrijetla iz
Austrije, koji je voljan prenijeti
proizvodnju energana iz Austrije u
Ličko-senjsku županiju, a razlog je,
zapravo, banalan: u Austriji mu
nedostaju zavarivači. Ovo može biti i
dobra informacija za usmjeravanje u
obrazovnom procesu. Za ovo bi
područje bilo od značaja da privuče
nekoga od svjetskih proizvođača
automobila, kako bi se na području
Županije proizvodili automobilski
dijelovi, a što je svjetski hit
„outsoursing“.
Ne mogu, a da ne pohvalim
„Ličanku“ i proizvodnju piva u
Pazarištu, koja je školski primjer
vertikalne integracije proizvoda, u
kojoj se od domaće sirovine vode
dobiva pivo koje osvaja među-
narodna priznanja za kakvoću.
Voda kao preduvjet razvitka ekološki
očuvane regije. Kako spriječiti naše
prirodno naslijeđe od raznih ino-
zemnih koncesija? Je li moguće, uz
prikladnu državnu potporu, da
Republika Hrvatska ostane titularom
svih prirodnih resursa na svojem
teritoriju?
Voda je najsocijalniji proizvod, koji
sam za sebe postavlja standarde. Vodi
se mora dati osobita pozornost, jer se
opstanak vode s Velebita, iako dosta
Na dodjeli Državne nagrade za zaštitu okoliša 1996.