Page 15 - Vila Velebita br 15

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
14
K
ako bismo razumjeli bit
"mod e r n i h t e o r i j a " o
ljudskim pravima nemi-
novno je razmotriti filozofiju Kanta,
a posebice njegovu praktičnu
filozofiju kojoj je glavni temelj
sloboda pojedinca, te mehanizmi koji
omogućuju ispunjenje te slobode.
Osnovna ideja Kantove filozofije
prava i politike leži u ideji savršenog
građanskog uređenja, u kojem je
sloboda svakoga pojedinca moguća u
suglasju sa slobodom svih.
Kantova je intencija da se od pojma
prirodnog stanja, preko prvobitnog
ugovora, dođe do pojma građanskog
stanja, tj. države; a građansko stanje,
odnosno država ima svoju osnovu u a
priori načelima zakonodavnog uma.
Prirodno stanje kod Kanta istovjetno
je prirodnom stanju kod Hobbesa; u
tom stanju svi su u ratu protiv svih. To
je stanje neprava ili slobode koja je u
svojoj prvobitnosti brutalna, divlja, i
nezakonita, ona je van regulative
uma, te jedina sigurnost pojedinca
leži u vlastitoj moći, odnosno fizičkoj
snazi. U takvom stanju, ljudi su
izloženi nasilju jednih prema
drugima, te se tu stvara samo negacija
pr i rodnoga s t anj a koj e vodi
uspostavljanju građanskoga stanja,
gdje jedna animalna sloboda prelazi u
vladavinu zakonite slobode.
Razlog postojanja države kod Kanta
ne nalazi se u blaženstvu građana, za
taj je dio on sam odgovoran, zbog
osiguravanja zakonite slobode,
slobode prema pravnim načelima. Za
njega država postiže svoju svrhu time
što osigurava pravo kao sredstvo
slobode.
Apriorna načela uma su sloboda,
jednakost, samostalnost pojedinca, a
ona su u biti ćudoredni pojmovi u
čijoj čistoći leže najviši praktični
principi koji su za Kanta predodžba
zakona odnosno volja. Kant kaže:
"Svaka stvar u prirodi djeluje prema
zakonima. Samo umno biće ima
sposobnost da djeluje prema
predožbi, tj. prema principima ili
volji." To znači daje volja kao
praktični um u potpunosti autonomna
u donošenju moralnih zakona iz kojih
proizlazi dužnost, obveza, te transce-
ndentalna sloboda koja se nalazi u
svakom biću. Određenje te volje
uvijek se izvršava preko subje-
ktivnog načela ili ma-ksime, i
objektivnog načela ili praktičnog
zakona. Predodžba objektivnoga
načela, za volju prisilnog zove se
imperativ. Kod Kanta postoje
kategorički i hipotetički imperativ.
Hipotetički imperativ može nam
iznjedriti praktično pravilo, pripada
nižoj moći željenja, te preko njega
postižemo vlastito blaženstvo,
h i po t e t i čk i
impe r a t i v j e u
empirijsko-subjektivnoj , mate-
rijalnoj dimenziji, on je u pojavnosti,
mogućnosti, pretpostavci, te ne može
postati nužan i opći.
Kategorički imperativ pripada višoj
moći željenja , on je neposredna volja
(za sebe), čista volja iz čistog uma (a
priori um). On je nužan, te iz njega
izlazi praktični zakon koji je a priori
htijenje. Kategorički imperativ
donosi moralni zakon koji je
bezuvjetan, on je stvar po sebi, nalazi
se u racionalnom te egzistira u
slobodi, donosi zakon koji je uvijek
isti, nepromjenjiv i objektivan.
Kategorički imperativ, po svom
sadržaju, nema nikakvo empirijsko
određenje. Kategorički je imperativ
izraz autonomije praktičnoga uma, tj.
čisto samoodređenje umne volje.
Ako napravimo grubu podjelu ovih
triju dimenzija (slobode, jednakosti,
samostalnosti pojedinca) u duhu
Kantova filozofskog sustava mogli
bismo ih, po mojem slobodnom sudu,
iznijeti u ovomobliku.
Slobodu je moguće ostvariti umom,
jednakost moralnošću, samostalnost
pojedinca odgovornošću, taj .
dužnošću prema obvezi, odnosno
ostvarivanju egzistencije. A sve to
možemo imenovati dobrim životom
ostvarenim u takvoj državi koja
poštuje ova tri načela, koji su i danas
ideali mnogih država, jer žele biti dio
globalne svjetske nadnacionalne
zajednice, gdje su nacionalna
običajnost i njeni zakoni prvi uvjet
tolerancije na kojoj se grade novi,
pravedniji odnosi globalne zajednice.
Individua 20. st stoljeća, zahvaljujući
gospodarskom i tehnološkom skoku
razbila je u malom vremenskom
razdoblju mnoge, u povijesti,
nepremostive barijere jezika, medija,
novog načina stvaranja gospodarskih
vrijednosti i njihovog iskorištavanja;
i s t i snut je neposredni sukob
pojedinca neke zajednice zbog uskog
osobnog interesa. Čovjek je svoj
interes preusmjerio prema tehnici i
time postao "hladniji". Okrenuo se
prema sebi na uštrb drugog čovjeka, a
drugome otvorio prostor da bude što
hoće. Temeljni odnos zasnovan je na
čistom ratiu, emocionalnoj dehi-
driranosti i eko-tehnološkoj svijesti
što je dovelo do toga da su se interesi
umjetno proširili, te su animalni
nagoni svedeni u okvire kontrole
razuma. Stvorena je individua koja je
TEORIJA PRIRODNIH PRAVA I PRAVEDNOSTI
Piše: prof. Luka Maršić