Page 32 - Vila Velebita br 15

Basic HTML Version

31
K
ada j e davne 1814
godine, ovaj znameniti
hrvatski jezikoslovac
prvi puta stigao kao svećenik u
Karlobag, Kapucinski samostan
postojao je već 100 godina a župna
crkva Svetog Karla Boromejskog
40. Za vršenje božje službe imao je
dobru "infrastrukturu", no Šime se
ipak više bavio znanstvenim
radom. U to vrijeme dobar dio
Hrvatske zaposjeli su Francuzi, no
to nije smetalo Šimi, da se istakne
na poljima gdje je trebalo pokazati
itekakvo obrazovanje. Šime je
usput govorio i nekoliko jezika, u
malom Karlobagu imao je mir i
spokoj za bavljenje tim temama.
Karlobažani su ga neobično štovali
još za života, shvativši da se radi o
"vrlo učenom čovjeku" koji boravi
u njihovom mjestu i podučava sve
"o pameti i mudrosti". Naročito se
vidi štovanje Karlobažana prema
Šimi, kada je umro. Sahranjen je na
najsvetijemmjestu, kod lijevih vrta
crkve Sv.Karla, gdje su se i do tada
sahranjivali samo visoki crkveni
velikodostojnici. Sam sprovod
obavljen je planski, pa je Šime
nošen kroz sve ulice Karlobaga,
koji je tada imao mnogo više ljudi
nego danas.
Od njegovog pogreba 1859. pa se
do 1940. Dakle, neštomanje od 100
godina Karlobažani su svake
godine na godišnjicu Šimine smrti,
pjevali pjesme i pleli vijence na
Šiminom grobu, odajući mu tada
veliko priznanje koje je za života
uradio za njih, ali i na polju
jezikoslovalja jer je očito i onda u
Karlobagu bilo ljudi, koji su to
shvaćali.
Međutim, dolaskom komunista na
vlast, Šime postaje sve omraženiji,
naravno, kako je vrijeme prolazilo.
Očito je "smetao" svim zago-
voračima "bratstva i jedinstva" koje
je vladalo ovim krajevina pola
stoljeća. U takvim uvjetima ne da se
nije slavilo i pjevalo na obljtni-
cama Šimine smrti, nego nitko ga
više nije smio niti spomenuti.
Naravno, da u takovim prilikama i
nakon 50 godina, malo tko da je i za
Šimu čuo, neki su govorili "otkud
su iskopali tog Šimu".
Ipak ljudi od "pera i znanja" ukazali
su na taj propust. Naravno u
samostalnoj hrvatskoj državi,
Udruga "Vila Velebita" uskočila je
prva u "taj prostor" i dala si zadatak
valorizirati Šimino djelo i dignuti
ga na pijedastal, koji on zaslužuje.
Nikao je spomenik u naravnoj
veličini, sticajem okolnosti neda-
leko mjesta na kojem je Šime
sahranjen, nažalost bez njegovih
kostiju koje su odavno pred više od
50 godina raspršene morem.
Naime, kažnjenici sa Golog otoka
koji su rušili crkvu (drugi taj gadni
posao jednostavno nisi htjeli činiti),
da bi gradili Jadransku magistralu,
odnosno zavoj te ceste, morali su po
zapovjedi to činiti i sav materijal u
kojemu su se našle mnoge kosti,
među kojima i Šimene otpravljene
su, na obližnjemorsko dno.
Eto kako je završio što se Karlobaga
tiče Šime Starčević. Naravno da se
za to ne može kriviti Karlobažane
(koji su nažalost nekako uvijek
krivi) već postojeće vlasti, koje su
prodefilirale ovom krajem od
Šimine smrti, pa do dana današnjeg.
Šime Starčević i Karlobažani
Mladen Kukina
Martin
Pastuović
o
postavljanju
spomenika
V
alja istaći jednu stvar, svi
smo mi patuljci na rame-
nima naših predaka. Šime
Starčević ne da je naš predak, nego je
veliki znanastvenik koji je zabo-
ravljen, kao i mnogi ljudi koji su dali
veliki obol kulturi, znanosti i
gospodarstvu našega naroda. On je
veliki lingvista koji je napisao prvu
hrvatsku gramatiku na hrvatskom
jeziku. Čini mi se da je taj detalj
neophodan, jer jezik znači indeditet
naroda, bez jezika narod ne postoji.
Pogotovo u ono vrijeme, kad je
nastala ta prva gramatika, čini mi se
da je malo naroda u Europi tada imalo
pisanu gramatiku na svom jeziku. To
je ogroman trud, vidi se i dan danas,
oko jezika se lome koplja, definitivno
je vrlo teško uspostaviti jedan standa-
rdni jezik, a standardni jezik,
subliminira i odnose u narodu i
određuje njegovu budućnost.
Poznati o ovom događaju
Mladen Kukina