Page 39 - Vila Velebita br 15

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
38
SUSRET NAKON POLA STOLJEĆA
Vila: Josipe, gdje i kada ste
rođeni? Nešto o Vama?
Josip
: Rođen sam 1938. godine u
Podoštri kod Gospića, sin Pere
(zvanog jožikina) i Ane (zvane
šaranka-mlikarica). Potječem iz
siromašne obitelji i kao jedinac
ostajem bez oca u 10-oj godini.
Završavam zanat za autome-
haničara i gradim kuću na Loorištu
1955. godine. Odlazim u vojsku
1959. godine i ostajemu Zagrebu, te
se ženimPepom (rođenomPavičić)
iz Bužima i postajem otac dva sina.
U Zagrebu sam se bavio taksi-
ranjem i imao automehaničarsku
radionu. Sada samumirovini.
: Juricu Vrkljana, te njegovu
braću Božu i Josicu upoznao sam
dolaskomna zanat uGospić.
: U to vrijeme juričin brat
Božo je kupio motor, a budući da
sam samo ja imao položen vozački
ispit, stalno sam vozio taj motor. Na
Josip
Josip
Vila: Od kada se poznajete sa
JuricomVrkljan?
Vila: Što Vas posebno veže za Juricu
Vrkljana i njegovu supruguAnku?
P
utovanje na otkrivanje spomenika Šimi Starčeviću u Karlobagu bio je poseban događaj za sve prisutne, rođene
Ličane ili one koji se osjećaju Ličanima. A taj dan ostat će duboko u sjećanju sedamdesetogodišnjem Josipu Galcu,
članu udruge Vile Velebita iz Zagreba, koji je jedini bio sa ličkom kapom na glavi na toj velikoj svečanosti. U hotelu
Velinac, Josip je preko doktora Milana Vrkljana došao do njegovih roditelja, Jurice i Anke Vrkljan. Taj susret izgledao je
ovako: Josip govori: „ Jurica, da li me poznaješ?“, a on odgovara: „Ne poznajem te.“. zatim pita suprugu Anku: „Anko, dal
me poznaješ?“, a ona odgovara „ Ne poznajem te.“ Nakon toga Josip sa ličkom kapom uzbuđeno i suznih očiju govori „Ja
sam Joso Galac.“ Muk. Suze. Zagrljaji Josipa, Jurice i Anke. Bio je to susret prijetelja nakon 50 godina, prijatelja koji se više
nisu razdvajali čitav dan, a pisac ovih redaka koji je tome nazočio zabilježio je taj susret sa nekoliko predivnih slika.
Davne 1958. godine Josip Galac dolazi na svadbu svom prijatelju Jurici Vrkljanu. To je trebao biti nastavak
pravog prijateljstva. No, godinu dana kasnije Josip odlazi u vojsku i ostaje u Zagrebu. Od tada pa do danas
nisu se vidjeli. Svečanost otkrivanja spomenika omogućila je dirljivi susret dvaju prijatelja nakon 50 godina.