Page 40 - Vila Velebita br 15

Basic HTML Version

39
svadbu Jurici i Anki pod Oteš,
1958. godine dolazim s tim
motorom. Uz taj motor imam
vezanu i ružnu uspomenu koja je
obilježila moj daljnji životni put i
potakla odlazak iz Like. Na
svadbu, oko ponoći, dolazi
tadašnja milicija i odvodi me bez
objašnjenja u zatvor u Klanac.
Iduće jutro dolazi Juričin brat
Božo i moli miliciju da me puste,
ali bez uspjeha. Tada saznajem da
su me optužili da sam te noći
motorom pregazio di jete u
Gospiću. To nije bila istina, što je
kasnije i dokazano. Unatoč tome
proveo sam još osamdana u samici
veličine 13x7 stopa kako bih
priznao ono što nisamučinio.
: Osjećam se uzbuđeno,
sritno, što da vam kažem...? Sve
ste čuli i vidjeli.
: Ja sam rasprodao očevinu,
otišao iz Like i kupio motor u
Zagrebu. Želja me stalno vuče u
Liku, a sinovi mi planiraju u
Bužimu raditi vikendicu. Molim
sve Ličane da se što više druže,
upoznaju mlade generacije i da ne
zaborave svoje korijene. Posebno
bih volio da se na prigodama, kao
što je bila ova u Karlobagu, nose
lički simboli.
Josip
Josip
Vila: Kako ste doživjeli susret sa
prijateljemnakon 50 godina?
Vila: Za kraj, Vaša poruka
Ličanima?
Za Vilu piše: Željko Bolf
OJ, TI VILO
....
Ličani smo od glave do pete,
Svud nas ima, s kraja na kraj svita,
I volimo jednu pismu staru,
Što pivaše pradidovi naši:
„Oj ti vilo,vilo Velebita!“
Često smo se sastali u Lici,
Sa svih strana, iz ciloga svita,
I pivali, često, sasvim tiho,
Da ne čuje tko čuti ne treba:
„Oj ti vilo, vilo Velebita!“
Sad Ličani svud pivaju glasno,
Pa kažemo svakom tko nas pita.
Hrvati smo, sad i uvik bili,
I pivamo neka grmi svuda:
„Oj ti vilo, vilo Velebita!“
Nikad više utihnuti neće,
Za sve vrime, sve dok bude svita,
I pivat će praunuci naši,
Pismu svetu naših pradidova:
„Oj ti vilo,vilo Velebita!“
MAJKO LIKO
Na kamenu sivom, rodila me mati,
U sred kršne Like, gdje žive Hrvati!
Dala mi je krompir i kisela zelja,
Slama u pojati bila mi postelja
Majko Liko, ljubim tvoja njedra,
Ljute zime i proljeća vedra!
O životu boljem, stalno snove snio,
Trbuhom za kruhom, svuda dolazio,
U lutanju stalnom život prolazio,
Uvijek u pokretu, svijet mi tijesan bio!
Majko Liko ,ljubim tvoja njedra,
Ljute zime i proljeća vedra!
Nosio u srcu dio svoje Like.
Gledao u duši neke drage slike
I, pod stare dane, misao se javi:
„Cijeli život živim ko Likota pravi“!
Majko Liko, ljubim tvoja njedra,
Ljute zime i proljeća vedra!
Mihovil Vojnić
Mihovil Vojnić
Pripremio: Stjepan Stopić