Page 59 - Vila Velebita br 15

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
od emisija o Velebitu. Iz dana u dan
obilazio sam ovaj prostor i pronalazio
trošene stijene na većim ili manjim
razmacima. Da se radi o pravoj
građenoj zaprežnoj cesti govori i
logičan slijed kolotraga koji su češći
na nepokrivenom i polupokrivenom
kršu zatimna ogoljenimprijevojima.
Najprije sam determinirao gornju
polovicu trase, dakle, od Razvršja
(500 n/m) do nadomak prijevoja stara
vrata na Baškim Oštarijama, tek
kasnije i znatno teže onu donju prema
moru. Kolotragove na najnižoj
nadmorskoj visini sam pronašao u
samom središtu Karlobaga u blizini
crkve Blažene djevice Marije, na
Kalvariji, iznad samoga centra. Sve
dok početkom 18. stoljeća nije
napravljena Karolinska cesta sasvim
istočno, ovo je bio jedan od glavnih
ulaza u grad sa sjeverne strane. Danas
se samo poneki od starijih žitelja
prisjeća da se ova «ulica» zvala
Vlaka, a kao što znamo šumskim
vlakama se transportiralo drvo
(trupci).
Na izlasku iz Karlobaga pod
Laktinom glavicom (sv. Nikola) ima
još nešto ostataka rimske i karolinske
ceste, premda su urbaniziranjem
prostora na ovome dijelu uglavnom i
nepovratno uništene. Širenjem grada
nestat će i ovo malo preostalih
tragova koji bi trebali konzervirani
podsjećati na bogatu i burnu prošlost.
Ni ostali mnogobrojni arheološki
lokaliteti još nisu iskorišteni u
turističke svrhe, a još je gore što nisu
niti zaštićeni pa ih je iz godine u
godinu svemanje.
Za prelazak Velebita nisu samo
Rimljani birali najkraći mogući put.
Austrija je istim smjerom početkom
18 st. napravila široku cestu do vrha
planine, čak i dva kilometra kraću. Za
razliku od rimske, po kojoj su
dvokolice prometovale stoljećima,
Austrijskom (Karolinskom) cestom
zaprega nikada nije prošla jer je za
teška dvoosovinska zaprežna kola
bila prestrma i time neuporabljiva.
Kirijaši su tek od 1846. g., kada je
napravljena nova (Knežićeva)
prometnica sa svega 5 % nagiba,
mogli savladavati ovu padinu sa
dobro uhranjenim i snažnimkonjima.
Na nesrću obiju prometnica i
vodovodna instalacija od Baških
Oštrija do Karlobaga vodi najkraćim
putom. Ukopana je pod cestu u dužini
sedam kilometara, a posljedice su
nepopravljive.
Krenemo li najstarijom prometnicom
za kolni promet, put nas od
Karlobaga najprije vodi istočno i
sjeveroistočno do suhog korita Baške
drage, točnije iza urušenog mosta
Karoline. Do spuštanja u dragu ističu
se brojni tragovi dvokolica, a odatle
jedan kilometar do prelaska korita,
ispod deponija nema niti jednoga.
Gradnjom Karoline u doba austrijske
vladavine negdje oko 1735. godine
na mnogim su dionicama uništeni
dragocjeni ostatci Rimske ceste, a
među njima i most ili njegovi dijelovi
na dnu ovoga torenta. Dobro su
uočljivi kolotrazi sve do Bile kuće,
uglavnom onaj do padine, a tek se
ponegdje vide tragovi oba kotača. Na
ovoj dionici je oveći uklesani tekst
na vodoravnoj stijeni, a još jedan
kraći je dvjestotinjak metara uzbrdo.
Kemijski utjecaj kišnice na vapnenac
izbrisao je mnoga slova pa će ih se u
skoroj budućnosti teško moći
pročitati. Do pod vrh Kadulja,
(stjenovito brdo što nadvisuje
Vidovac), ponovno se gube tragovi,
da bi se ukazali na stijenama metar i
Samo je ovo ostalo od karolinskog mosta na Baškoj dragi.
Kolobrani na cesti Marije Terezije kod Trubaje.
58