Page 60 - Vila Velebita br 15

Basic HTML Version

više od tla sve do spomenute glavice.
Ovo je najočitiji pokazatelj da je
ovdje u doba gradnje puta bio debeli
zeml jani pokrov. Zaprege su
najvećim dijelom vozile po mekanoj
zemljanoj podlozi jer su iz nje samo
ponegdje stršile stijene. Sličnih je
lokaliteta do prijevoja na vrhu
Velebita još podosta što nedvojebeno
ukazuje da su pretpostavke o nekad
šumovitoj podgorskoj padini točne.
Dodatnim stručnim ispitivanjem tla,
riješile bi se još mnoge nepoznanice
toga doba imajući u vidu da se od
Karlobaga do Starih vrata uglavnom
putovalo kroz gustu šumu. Za
nestanak vegetacijskog pokrova nije
kriva samo sječa, osobno zaklju-
čujem da je vatra učinila najveću
štetu, a potom su stoljetne kiše do
temelja izvršile denudaciju strme
padine. Učestalo palenje za
nesigurnih povijesnih vremena,
ispaša, ratovi, strah, ljudske slabosti,
individualna odlučivanja, anarhija,
tisućljetne bujice i druge okolnosti
konačan su rezlutat: opustošen
Velebit. Pemda se jednoosovinskom
zapregom moglo lakoćom vijugati
između stabala i kamenitih gromada
Rimska je cesta, osim što je malo
prestrma, izvedena po svim kara-
kteristikama novijih prometnica. Od
Kadulja do zaleđa Radetine grede
nagib je nešto blaži. Žljebovi u živim
stijenama nepogrešivo nas vode
očekivanim, logičnim smjerom.
Odavde u pravcu sjevera prema
Ledeniku, osim jednog natpisa, nema
drugih tragova. Iza Razvršja pod
Kozaricom «Karolina» koja nas je
većim dijelom do sada pratila skreće
desno pod Perinu glavicu, a Rimska
se cesta tu odvaja na prijevoju i
neočekivano spušta prema Kaza-
nima. Duboko zasječene stijene još
jednom ukazuju na tvrdim metalom
okovane kotače i stoljetno prome-
tovanje. U krševitom klancu cesta je
uža od tri, a na otvorenom i
zaravnjenom terenu šira od četri
metra. Na blagoj se krivini dobro
ocrtava forma ceste, uzidana od
neobrađenog kamenja. To je ujedno i
jedan od malobrojnih primjera dobro
vidljivih na dosad otkrivenom
četrnaest kilometarskom dijelu
zaprežne ceste. Preko BaškihOštarija
i dalje prema Lici pouzdanih ostataka
nisamnašao.
Stara vrata
Naziv Stara vrata već dovoljno
govori sam za sebe. Nalaze se na
samom rubu zavale Oštarijskog polja
sasvim zapadno na stjenovitom
grebenu što povezuje Škrbinu i
Debelu kosu. Riječ vrata kao toponim
na Velebitu često susrećemo, to su
uglavnom prijevoji ili uski prolazi
između stijena, brda, dolina i sl.
Da bi izveli cestu sa strme primorske
padine na visoravan rimski su
graditelji morali doslovce probiti
vrata na spomenutom oštrom,
stjenovitom hrptu. Za pretpostaviti je
da je i sedlo djelomično bilo pod
šumom. Zbog, kako sam već
spomenuo, izostanka tragova ceste
prema unutrašnjosti.
Žestoke udare bure na zloglasnom
prijevoju cestograditeljima je bilo
teško izbjeći. Da podsjetim, ovo je
jedan od najvjetrovitijih cestovnih
prijevoja u Hrvatskoj. Danas je to
djelomično učinjeno izgradnjom
tunela, a u 19. st. Josip Kajetan
Knežić je svoju cestu pokušao
zaštititi zidanim burobranom koji i
sada strši i predstavlja svojevrsni
s p o m e n i k o š t a r s k o j b u r i .
Probijanjem novih prometnica Vrata
su znatno proširena čime su ponešto
izgubila svoju formu, nešto gradnjom
spomenika Kubus (927 m.), nešto
ukopavanjem vodovodnih cijevi.
Stari krak ove ceste preko njih sada
služi kao izlaz na vidikovac.
“Kubus” nekad
Stara vrata su na 925. m/nv. Šumovito Jelarje na slici smješteno je upravo iza njih.
Desno je Kubus, spomenik na gradnju ceste, poznatiji u narodu kao Ura. Osim
modernizirane Kneževićeve Rimskoj i Karolinskoj cesti su potpuno zameteni tragovi.
Za Vilu piše: Vlado Prpić-Prpa
59