Page 19 - Vila Velebita br 16

Basic HTML Version

Vila Velebita / Br.: 16 (108) - Prosinac 2008.
18
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
podalje od markiranih putova kriju
najve e ljepote, njegove rijetkosti.
Još pr i je mog
doseljenja na Velebit, posje ivala
sama ga izme u stotinu do dvjesto
puta godišnje.! Sve je to zabilježeno
na tisu ama fotografija, a kaže se da
fotografija vrijedi tisu u rije i. Ali i
to je premalo. Treba još i još da se
do e do svake njegove biljke, rijetke,
dopadljive, zašti ene, ugrožene,
endemske. A rastu svud, od njegovog
sjevera do juga, a oni su udaljeni oko
10 kilometara, pa od podnožja do
vrha, a visine su ponegdje i preko
1700 metara nad morem . Rastu na
livadi, planinskoj rudini, dulibi,
docu, šumi, proplanku, stijeni, to ilu,
vrta i, a njih je na tisu e. Željela sam
upoznati njegove leptire, a oni su
esto neuhvatljivi kameri lete i od
cvijeta do cvijeta ili lelujaju i na
vjetru koji je na Velebitu sveprisutan.
I ostale životinje kukce, sisavce,
vodozemce, guštere, zmije, jer su i
oni dio Velebita. A tek reljef? Tisu e
kukova, vrhova, glavica. travnatih,
šumovitih, stjenovitih, izbrazdanih
škrapama i jamama. Ali, trebalo je
upoznati još nešto. Njegovu ud.
Nekad nesmiljena žega, nekad
ć
ć
ć
ć č
ć
č
č
ć
č
ć
ć
č
ć
Prof . Lemić:
đ
đ
;
Vila:
Tokom tih trideset godina
nastajanja i stvaranja te dragocijene
zbirke fotografi na kojima možemo
gotovo osjetiti svu ljepotu zabi-
lježenog motiva ili detalja Velebita
uložili ste puno strpljenja, upornosti,
znanja i vještine.
Pokušajte nam predočiti kako
započima i kako se odvija nastajanje
jedne takve fotografije.
razdražuju e jugo, nekd hladne kiše
nošene snažnim vjetrom koji njezine
kapljice zabada u lice kao najoštrije
iglice, nekad snjegovi, duboki, suhi i
smrznuti, a nekad raskvašeni kišam 1
i suncem, nekad orkanska bura koja
obara i može se hodati samo izme u
njezinih dvaju nasrtaja.
Prvi ciklus sam
posvetila velebitskim naseljima,
onima nastalim una
trag nekoliko stolje a
dolaskom Bunje
vaca. Bez obzira što
Velebit promatran iz
zraka izgleda kao
golema, malo razve
dvedena planina na
lik duga kom naboru
zemljine kore sa str
mim padinama i širo
kim hrptom bio je
uto ište i mjesto ži
vljenja mnogim bu
njeva kim obiteljima
koje su na njemu
opstale nekolike stolje a. Sustavno
ve godinama obilazim tu primorsku,
nekad dobro naseljenu stranu
Velebita . Do sada sam obišla preko
270 što stalnih, što sezonskih sela i
zaselaka u kojima su se othranile
generacije i generacije Podgoraca.
Trebalo je pro i i sve putove koji su
vodili k njima i od njih. Putove, koje
su gradili, poravnavali u ljutome
kršu, koji su danas uglavnon zarasli,
gotovo se i ne vide. Danas je naseljen
mali broj sela s po jednim, dvoje ili
najviše troje žitelja. Dio ku a još
ć
ć
č
č
č
ć
ć
ć
ć
đ
Prof. Lemić:
-
-
-
-
-
-
-
-
Vila:
Prvi ciklus Izložbe podsjeća nas
na povijest i ima jednu svoju
posebnost u odnosu na druge cikluse.
O čemu se radi ?
uspravno stoji, a dio je popustio pod
bremenom vremena i gotovo ih i
nema. Na novijim zemljovidima ak
u mnogim slu ajevima ku e nisu ni
ucrtane. Upisani su samo nazivi tih
napuštenih naselja, tako da mla e
generacije ne e ni znati da se tu
nekad kad živjelo. Baš to se ne smije
zaboraviti, jer bi se time obrisao dio
naše prošlosti, povijest . Svi oni koji
pro itaju to što pišem o tim selima i
zapamte barem djeli toga stvorit e
neprekinutu nit Neka nema ku a, ni
ovjeka, ni stoke, ali znat e se da su
tu bili i spominjat e se.Ato je cilj.
Teško je iz ivojiti neki
poseban doga aj i l i t renutak
proveden naVelebitu, jer je svaki, baš
svaki trenutak oa Velebitu poseban,
nezaboravan. Baremmeni.
č
č
ć
ć
č
ć
ć
ć
č
ć
ć
đ
đ
i
Zahvaljujemo profesorici Lemić na
razgovoru i na predivnim slikama sa
Velebita, a našim čitateljima naja-
vljujemo serijal fotografija "Velebit
kakvog ne poznajemo" i "Raseljena
selaVelebita "
Prof. Lemić:
Vila:
I za kraj, molim Vas da se
prisjet i te nekih događaja i l i
trenutaka provedenih na Velebitu koji
su Vamosobito ostali u sjećanju.
Za Vilu razgovarala: mr.sc.Mira Bolf