Page 21 - Vila Velebita br 16

Basic HTML Version

Vila Velebita / Br.: 16 (108) - Prosinac 2008.
20
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
branitelji Vukovara gotovo tri
mjeseca uništavali goleme vojne
snage srbijanskog agresora. Broj
poginulih srbijanskih vojnika u
napadima na Vukovar procjenjuje se
na približno 15.000, a broj ranjenih
na približno 35.000. Osim toga,
branitelji Vukovara uništili su
približno 500 neprijateljskih tenko-
va, oklopnih transportera i drugih
oklopnih vozila, oborili su 50-ak
neprijateljskih ratnih zrakoplova te
uništili velike količine druge ratne
tehnike. U Vukovarskoj bitki su
slomljene gotovo sve elitne postrojbe
JNA koje su bile dio srbijanske
vojske.
Stoga, kad je, 18. studenog 1991. g.
izvršena okupacija Vukovara, srbi-
janska vojska više nije imala snage
oružano pokoriti Republiku Hrva-
tsku, koja se u međuvremenu znatnije
naoružala u jednomjesečnom ratu za
vojarne (sredina rujna-sredina listo-
pada), izvršila mobilizaciju, te čak
poduzela i prvu osloboditeljsku
akciju u zapadnoj Slavoniji.
Na taj način Vukovarska bitka, ili
Vukovar 91, je postala presudni vojni
i politički događaj suvremene
hrvatske povijesti. Odnosno, Vuko-
varska bitka, osim što je nanijela
golemi vojni poraz srbijanskoj vojsci,
dala je hrvatskoj državi dragocjenog
vremena i prostora za ustrojavanje
države i vojske, te mogućnost obrane
i na drugih osam bojišta. Uz to,
Vukovarska bitka je bila presudna za
međunarodno priznanje Republike
Hrvatske, jer je tada međunarodna
zajednica – vidjevši da Srbija više
nema snage vojno poraziti Hrvatsku
te bojeći se širenja rata na druge
dijelove srednje Europe – donijela
odluku o ubrzanom međunarodnom
priznanju Hrvatske i drugih država
nastalih raspadombivše Jugoslavije.
U izuzetno nepovoljnom odnosu
snaga, golemi i gotovo nevjerojatni
vojni rezultati vukovarskih branitelja
ne mogu se nikako objašnjavati
materijalnim razlozima, odnosno
brojem branitelja, količinom i vrstom
oružja, ili vojničkom uvježbanošću,
nego izuzetnom duhovnom snagom.
Ta jedinstvena duhovna snaga
vukovarskih branitelja očitovala se
prvenstveno u potpunoj spremnosti
na žrtvu vlastitog života za obranu
dobrobiti zajednice. Posebnost te
vrhunske socijalne solidarnosti koju
su do krajnosti iskazivali vukovarski
branitelji nije bila posljedica nečije
institucijske vojne ili političke
zapovjedi, nego čin osobne odluke
svakog pojedinog vukovarskog
branitelja. Naime, svi koji su odlučili
pobjeći s vukovarskog i drugih
bojišta u Hrvatskoj, to su 1991. g.
mogli učiniti i činili su bez ikakvih
posljedica, jer je hrvatska država tada
bila neustrojena i njena obrana je
ovisila o dragovoljcima, odnosno
osobama koje su same sebe pozvale
braniti svoju zajednicu, njezine
vrijednosti i interese.
Budući je Vukovarska bitka -
protivno svim predviđanjima i
procjenama uoči njena početka -
postala ključni stvarni, vojni i
politički događaj u procesu nastanka i
obrane samostalne hrvatske države, a
s time i ključni događaj hrvatske
povijesti, već za trajanja Vukovarske
bitke ona je spontano kod goleme
većine hrvatskih branitelja i hrva-
tskih građana dobila i duboko
simboličko značenje. Odnosno, svi
koji su na bilo koji način – oružjem,
raznovrsnim pomaganjem i moli-
tvom – pridonosili obrani od
srbijanske oružane agresije spontano