Page 27 - Vila Velebita br 16

Basic HTML Version

Vila Velebita / Br.: 16 (108) - Prosinac 2008.
26
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
ne možemo shvatiti što je tu bilo
šokantno. Japanski „Balada o
Narajami“ prikazao je u nekim
scenama ljude na razini životinja,
dobio je „Zlatnu palmu“ i danas se
smatra japanskim filmskim klasi-
kom. Filmovi poput „Oslobađanja“
ili „Južnjačke utjehe“ prikazali su
neke pripadnike američkog naroda
sasvim nazadnima i primitivnima.
Nitko nakon tih filmova nije pomislio
da su Amerikanci ili Japanci takvi i
takvi, jer im ne pada na pamet
uopćavati.
Kino Lika“ počinje slikom naše
lijepe autoceste po kojoj jure brzi,
moderni automobili, zaustavljaju se
na blještećim odmorištima i opet idu
dalje, na more, ili u Europu. Ta
autocesta je, ustvari, granica između
„Balkana“ i „Europe“, međaš između
„jučer“ i „sutra“. Nedaleko od
autoceste, negdje u Lici, nalazi se
zabito selo, sa svojim stanovnicima i
njihovim sudbinama. Tu je život je
težak, nema vode, nema ničega. Ljudi
su razočarani, napušteni, nalaze se
„Bogu iza leđa“. Nitko o njima ne
brine, uvijek ih netko nastoji
prevariti, opljačkati, iskoristiti. Aoni
očajnički žele bolje, žele ljubav, žele
poštovanje, žele vodu. U potrazi za
ljubavlju, za vodom, za uspjehom,
prave greške i još više pogoršavaju
stvari. Najistaknutija su tri lika: tale-
ntirani se-
oski no-
gometaš,
p e h i s t ,
kojeg svi
žele isko-
ristiti (pa
č a k i
v l a s t i t i
otac), ne-
s r e t n a
prodava-
čica, silno željna ljubavi pa se,
frustrirana, stalno prežderava, i
primitivni, tvrdoglavi seljak koji za
vrijeme suše maltretira svoju obitelj.
Krešimir Mikić, Areta Ćurković i Ivo
Gregurević dojmljivi su u svojim
ulogama. Ivo je toliko uvjerljiv u
ulozi seljaka da izaziva nepodijeljenu
mržnju gledateljstva. Okolo se muva
dosta naturščika, koji s „velebitskim
pivom“ u ruci demonstriraju poznati
problem mnogih ličkih dičaka: „bez
posla, bez žene, bez perspektive“.
Cijelo vrijeme za harmonikom je
Damir Karakaš, autor zbirke priča
„Kino Lika“ koja je poslužila kao
predložak filma. Bliži se referendum
za pristupanje Europskoj uniji
(radnja se zapravo događa u
budućnosti, 2009. godine) i kao u
svakoj pravoj demokraciji, jedni su
za, a drugi protiv. Neki od ulaska
(odnosno neulaska) u Europu
očekuju rješenje svojih životnih
problema. Seoski liječnik, „mulja-
tor“, protivi se ulasku u Uniju jer mu
je dobro i ovdje, bez Europe.
Siromašni, prezaduženi seljak, koji
kamatarima mora dati sve što teškom
mukom stvori, nada se da će ulazak u
Europu donijeti red i zakon. Svaki od
njih želi suseljane pridobiti za svoju
ideju, a narod k'o narod, ide tamo
gdje je više pića i glazbe.
Kino Lika“ je dirljiv i snažan film.
Govori o teškim ljudskim sudbinama
koje se ne događaju samo ljudima u
Lici, nego bilo gdje u Hrvatskoj. Ne
bi bilo nikakve razlike da je ovaj film
snimljen u Slavoniji, ili možda u
Dalmaciji. To uopće nije priča o Lici i
Ličanima. Ni t i je to pl juska
Ličanima. U biti, ako je pljuska, onda
je upućena strukturama vlasti tako
zaokupljenima samima sobom. Ako
sam zaostao, nisam ja za to kriv, nego
onaj koji vladamnome.
Za Vilu piše: Nikica Marković