Page 48 - Vila Velebita br 16

Basic HTML Version

hrvanje u nas slabo zastupljeno, ono
je nacionalni sport u npr. Turskoj,
Iranu, Gruziji, Azerbejdžanu, Arme-
niji, itd., a ništa manje nije zastupljen
u npr. Rusiji, SAD-u, Kubi, Egiptu,
Norveškoj, Finskoj, Švedskoj,
Njemačkoj, Ukrajini, Bjelorusiji,
Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj,
itd.. To je prava šteta budući imamo i
tradicionalno hrvanje, te velike
hrvačke rezultate u svjetskim
razmjerima gdje se među mnogima
najviše ističu srebro na OI 1972. u
Münchenu Josipa Čorka i zlato na OI
1984. u Los Angelesu Vlade Lisjaka
sa samo 22 godine. U novijoj
hrvatskoj povijesti tu su: Stipe
Damjanović na OI 1996. u Atlanti,
Neven Žugaj koji je bio brončani na
europskom prvenstvu 2005., te
njegov brat blizanac Nenad Žugaj
koji se dvostrukim pehom nije uspio
plasirati na nedavne OI u Pekingu. Uz
ove postoje još mnogi vrhunski
rezultati hrvatskih hrvača u raznim
uzrastima i kategorijama koji se
nažalost u premaloj mjeri vrednuju
kad se uzme u obzir zastupljenost
hrvanja u svijetu. Možemo se nadati
kako će zastupljenost hrvanja biti sve
veća, budući hrvatsko hrvanje, te
Prva hrvatska hrvačka liga, privlače
sve više pažnje, kako vani, tako i u
Hrvatskoj gdje su zastupljeni gradovi
kao npr. Petrinja, Varaždin, Kopri-
vnica, Zagreb, itd.. U toj istoj ligi je i
stari HK Gospić za koji se nadamo
kako će živnuti i vratiti staru slavu.
Hrvačkih klubova ima po cijeloj
Hrvatskoj, a u mlađim uzrastima
imamo puno potencijalnih svjetskih
hrvača. Kao jedan od njih se svakako
može istaknuti Božo Starčević, rođen
u Zagrebu 1988. godine, koji će s
prvim danom 2009. godine i
formalno biti senior budući se to
postaje s 20 godina. Dijete Tome i
Marije Starčević, koji su oboje iz
Oteša u Pazarištima, živi s njima i
starijim bratom Nikolom, te mlađim
bratomAntom u Lučkom. Od 6. do 9.
godine je išao u malu školu
taekwondoa da bi nakon toga
nastavio s gimnastikom u GK Sokol
gdje je radio sve sprave, tj. višeboj i
bio na pripremama u Moskvi 21 dan.
Po povratku je otišao pogledati brata
na hrvački trening gdje ga je trener
nagovorio da se pohrve iako je bio
bez opreme. Budući je skoro sve
pobijedio, a bilo mu je zabavno i u
okruženju puno više ljudi nego li na
gimnastici, shvatio je kako je to sport
za njega pa ga je odlučio nastaviti
trenirati. Nakon doslovno tjedan dana
Božo doma s priznanjima, medaljama, peharima, ...
Trener reprezentacije Vlado Lisjak
Božo u prijateljskom meču
Podravka - Vindija
47
http://www.vila-velebita.hr