Page 5 - Vila Velebita br 16

Basic HTML Version

56
Vila Velebita / Br.: 16 (108) - Prosinac 2008.
4
„Aha, to je tamo otkuda je mala
Sandra Šarić. Baš bih ju volio
upoznati.“ Iznenađenje je bilo
po t puno kad mu j e Sand r a
odgovorila: „Upravo s njom pričate.“
Tako je Senj upravo Sandra u
najboljem svjetlu predstavila.
Kolijevka taekwandoa je daleki istok,
a naša draga Hrvatska dala je čak
dvije vrhunske sportašice u ovome
sportu, Sandru Šarić i Martinu
Zubčić, obje brončane, na Olimpi-
jskim igrama u Pekingu 2008.g.
Sandra je slutila medalju, te je u
interviewu zaVjesnik izjavila:
„Martinina bronca mi je dala snagu, a
znala sam da će sve biti u redu ako se
ujutro probudim raspoložena. Tako je
i bilo.“
Zahvaljujem na čestitkama i hvala
Vam svima na potpori.
Vila: Jako smo ponosni što je upravo
stanovnica Ličko-senjske županije
ponijela laskavu titulu najuspješnije
sportašice u borilačkim sportovima
na Olimpijskim igrama 2008.g. u
Pekingu. Iskreno Vam čestitamo na
uspjehu u ime cijelog Uredništva Vile
Velebita.
Vila: Kad ste počeli trenirati
taekwando, borilački sport, što i nije
baš uobičajeno za jednu djevojku?
Počela sam trenirati u četvrtom
razredu osnovne škole, na nagovor
brata Silvija, koji je već trenirao. U to
vrijeme, to je bio jedini sport koji su
cure mogle trenirati. Uglavnom su
trenirali dečki iz kvarta, a među njima
i moj brat. U početku, svi idu pa i ja,
da bi kasnije taekwando postao moja
prva ljubav, pa otuda i sjajni rezultati.
Prvi trener mi je bio Tomislav
Dujmović Beli. U mojoj obitelji
sportom se bavio brat Silvije,
nogometaš u lokalnom klubu NK
„Nehaj“, a tata Zlatko je, kako mi
velimo doma, sportaš u duši.
Kako da ne. Imala sam samo
jedanaest godina i to mi je bilo prvo
natjecanje, koje se održavalo u Beču.
Sve mi je bilo čudno i neobično, od
opreme koja me je stezala i sve tako,
ali ipak me je srebrna medalja na
kraju čekala, usprkos svemu.
Kasnije, sve je bilo puno lakše. Samo
su se nizala natjecanja, a s njima i
odličja, pa tako svjetsko srebro na
natjecanju za juniore 2000. g. u
Killerneyu u Irskoj, europsko zlato za
juniore 2001.g. u Pamploni u
Španjolskoj, svjetsko srebro za
seniore 2003.g. u Bad Garten-
kirchenu u Njemačkoj, europsko
ekipno srebro 2004.g. u Grenobleu u
Fr ancusko j , prvo mj es t o na
kvalifikacijama i sudjelovanje na
Olimpijadi u Ateni 2004.g., svjetska
bronca 2005.g. u Madridu u
Španjolskoj, svjetska bronca 2007.g.
u Pekingu, kvalifikacije u Manche-
steru u Velikoj Britaniji iste godine,
europsko zlato 2008.g. u Rimu, i
napokon, svjetska bronca na
Olimpijadi u Pekingu ove godine.
Nisam još samo spomenula da sam
bila i državna prvakinja dvije godine
za redom, 2000. i 2001. Najboljom
zagrebačkom sportašicom progla-
šena sam 2007.g. Odlične rezultate i
odličja pratile su i manje lijepe
Vila: Prvi uspjesi i prve medalje
vodile su pobjedničkom tronu u
Pekingu. Sjećate li se kada ste se prvi
put okitili medaljom?
Sandra Šarić - Hrvatska, brončana medalja; Gwladys Patience Epangue -
Francuska, brončana medalja; Kyungseon Hwang - Koreja, zlatna medalja i
Karine Sergerie - Kanada, srebrna medalja
Sandra sa majkom Nadom
VI LA
E
L
E
B
I
T
A