Page 54 - Vila Velebita br 16

Basic HTML Version

okovao upravo na ovommjestu.
Do izgradnje ceste za ovo područje je
bilo karakteristično da su se naselja
većimdijelomnalazila s gornje strane
današnje ceste dok se s donje strane
nalazila jedino crkva, škola i manji
broj kuća. Međutim, pro-laskom
asfalta – magistralne ceste 1959. g.
koja je u to vrijeme bila druga po va-
žnosti cesta u državi,
počinje
razdoblje nase-ljavanja uz samu
obalumora.
Danas je život u ovom kraju lakši
nego u prošlosti, ali je broj sta-
novnika također uvelike smanjen te je
prakt i čki svedeno na s t ar i j e
stanovništvo. Malo je ostalo mladih
ljudi, koji su većinom orijentirani na
turizam i ribarenje. Stočarstvo, u
prošlosti vrlo rašireno, danas je
gotovo izumrlo. Najveći problem
ovog područja je nedostatak vode
odnosno vodovoda. Rješenjem ovog
problema i ovo bi mjesto poprimilo
neka nova obi-lježja, razvilo se i
obogatilo društveno-kulturni život.
4753
pčelarstva, te su bili poznati pomorci.
Završetkom drugog svjetskog rata za
ovaj kraj dolaze još teža vremena, te
velik broj ljudi emigrira u Ameriku u
potrazi za boljim uvjetima života,
noseći u srcu svoj kraj
Prije nego je ovim krajem prošla
makadamska cesta 1937.g. sva su
zbivanja bila vezana uz morske
putove, pa je tako u uvali ispodKijaca
bila pekara do koje se brašno
d o v o z i l o mo - r em . Ko d r t a
„Skočkobila“ nalazila se pošta u koju
je bro-dovima dovo-žena pošta i dalje
se na ko-njima nosila prema Gospiću,
Zadru i drugimmjestima.
Siromašno ali vrijedno stano-
vništvo, koru kruha zarađivalo je
radeći i na makadamskoj cesti gdje
su sa čekićem usitnjavali veće
kamenje i pravili od njega „batudu“
odnosno sitniji kamen i tako ravnali
cestu.
Jedna od većih ali napuštenih zdanja
iz tog vremena je i cestarska kuća u
mjestu Kijac, u kojoj su dežurali
cestari pošto je na ovom dijelu ceste
udar bure najjači a led bi najprije
Državni bunar
Uvala Porat
Za Vilu piše: Lucija Tomljenović
http://www.vila-velebita.hr