Page 61 - Vila Velebita br 16

Basic HTML Version

puna djece. Ponekad bi se u njoj
obrazovalo i više od stotinu djece u
jednoj školskoj godini.Bila je to
osmogodišnja škola. Naravno da su
sva te djeca bila i iz obližnjih mjesta
kao što su Stinica, Dušikrava, Vlaka,
Donja Klada...
No, danas je ista ta školska zgrada
prazna. Iz nje se ne čuje veseli dječji
smijeh, graja niti galama. 2007.
godine zatvorena je jer nema djece
koja bi u nju polazila. Nekoliko
zadnjih godina škola je brojila samo
jedan razred, tj. samo jednu učenicu u
jednom razredu. Danas i ta učenica
putuje u najbližu školu koja je
udaljene i do dvadesetak kilometara
od mjesta stanovanja. A Jablanac
ostaje prazan i napušten.U potrazi za
radnim mjestom ili boljim prilikama
za život, mlađe stanovništvo prisi-
ljeno je iseljavati u obližnji Senj,
Rijeku, a često i preko hrvatskih
granica.
U mjestu postoje pošta, crkva, jedna
trgovina, i jedan hotel. Koliko broj
stanovnika opada, govori nam i
podatak da je oko 1730. -1740.
godine Jablanac brojio 2592
stanovnika, a po popisu iz 1991.
godine jedva 158 stanovnika.
Nadajmo se da će se dogoditi čudo i
da će ovaj prelijepi dio Velebita i
Jadranske obale opet oživjeti, a u
ovoj, stoljećima živoj, školi opet
zaoriti veseli dječji smijeh.
Vila Velebita / Br.: 16 (108) - Prosinac 2008.
60
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Kutak razbibrige
Uvala Zavratnica
Za Vilu piše: Ana-Maria Devčić
Kupila Zagrepčanka garderobni ormar i dovezla ga doma. Taman kada
ga je smontirala, prođe tramvaj ulicom i od trešnje vrata joj ispadnu.
Ponovno ih učvrsti ali opet ista stvar, nakon što prođe tramvaj vrata
otpadnu. Pozove servis za montažu i oni ga slože. Prođe tramvaj i vrata
opet ispadnu. Sjeti se serviser i kaže: "Ja ću ući u ormar, pa da vidim iz
nutra što se to dešava da vrata ispadaju". U to dođe muž doma i
slučajno otvori vrata ormara, a serviser će: "Znam da mi nećete
vjerovati, ali ja samo čekam tramvaj"!
Siguran u svoj posao
Žali se Marko prijatelju: " Ne znam što da radim, nikako ne mogu zaspati"?
"Ja to lako riješim,... kada legnem samo brojim do tri,... i odmah zaspim"!
"Samo do tri ?" - pita ga Marko
"Ma, dobro ... nekad i do pola četiri" !
Vraća se Mujo iz kazališta a Fata ga odmah radoznalo upita: "I, kako je
bilo"?
"Ma, dosadno bolan, jedino je bilo dobro kada su na kraju dijelili kapute, ja
odmah uz'o tri"!
Mujo ljutito kaže sinu:
- "Jesi ti normalan, pa ne smiješ pušiti, tek si peti razred"!
- "Pa što, i ti si već pušio u petom razredu"!
- "Da, ali sam ja već imao 18 godina"!
Nesporazum